—	Nocas je pod gradom spustila sidro galija »Stella«. Dugo se zadrzati ne ce, dva do tri daña. Mozda nam je i ona u dobar cas stigla, jer cu moci jednoga ili drugoga predati na galiju, a da ipak javnost bude mislila da su oba na dnu kule. Dakle, podi na »Stellu«, izruci moj pozdrav Al-fonsu Bovini, njezinu nadkomesu, i zamoli ga, da mi dode veceras u goste. Stari smo prijatelji. Vojevali smo mi dugo skupa...
    —	Toga nisam znao, ekcelencijo!
    —	Nismo mi, ludove, vojevali na kakvom bojistu, vec onamo gore, medu Lagunama . . .
   —	Tako vec! To sam se domisljao! — usklikne Luka.
    —	Naravna je posljedica toga vojevanja bila, da su njega ucinili nadkomesom, najprije u eskadri od Levanta, pa u ovoj Jadranskoga mora, a sto mi kazemo Gulfa. Pro-tekla je koja godinica, sto se nismo vidjeli. On ce rado pri-miti moj poziv.
    —	Vjerujem, ekcelencijo!
    —	Kada to obavis, napisat ces ona dva naloga i uhit-benu zapovijed.
    —	Na sluzbu, ekcelencijo!
    —	Jesi li sve dobro zapamtio?
    —	Od rijeci do rijeci.
   —	I glede nadkomesa?
    —	Na sluzbu, vasa milosti! Ja se nadam ...
    —	Sto se nadas, Luka?
    —	Da ce kokoti u jutro kukurijekati na dnu kule!
    —	A grlica?
   —	Ona ce... to se vec zna!
    —	Ali... istom sijtra!
    —	Sutra, svakako!
    —	U tom su slucaju za te zutaci pripravni. Ako si mi pak pomrsio racune ...
    —	Vasa milosti!
   —	Tesko tebi, Luka! —
    Oficijal kneza i kapetana Marka Barbariga ponizno se nakloni i ode.
VII.
USKOCKE VEZE
    U povjesnici hrvatskoga naroda Uskoci zapremaju vise casnih stranica. Djelovanje se njihovo ne moze prosuditi
106