sirota bez njega!... On mi je sve: i otac i majka!. . . Smi-lujte se, jer ce me boi ubiti! — Da se smilujem! — cinicki ce Barbarigo. — Lako je to reci! Ali tu je po srijedi zakon! A zakon je meni sve i nad svakim! — Smilujte se! — ponovi opet djevojka sveudilj na koljenima, upiruci svoje divne oci u zlotvora. — Vasa mi-lost moze sve, ako samo hoce! Smilujte se, a Bog ce vam dobrotu naplatiti!... —- Da se smilujem!... Kad bi se radilo samo o njemu! Ali on je zaveo i kapetana Celica, da odvede i on svoje ljude do solinske rijeke, pa da tako svi prisustvuju mejdanu. A taj gospodin Celie, kad je cuo za moju zabranu, i za poslje-dice, kojima sam zaprijetio, ne samo sto je propustio, makar ga zivota stajalo, da je provede, vec se je nehajno i dalje zadrzao kod solinske rijeke, da uziva sa svojim ljudima, gle-dajuci kako se prezirno gaze moje naredbe i zakoni pre-jasne Republike! Ali, on mi nije umakao! On je . . . to vec znate... — Kapetan Celie!. ... priguseno ce djevojka. — On je vec okovan na dnu kule ... — Jao! Jao! meni tuznoj siroti!. .. Boze, Boze, da nije sve to samo ruzan san . . . Da li sam ja bijedna pri sebi... Boze! Boze moj! Barbarigo je medutim samo izmijenjivao znacajne po-glede s Lukom, koji se je raspadao od zadovolzstva gleda-juci, kako njegov gospodar sjajno glumi ogorcena cuvara drzavnih zakona. — Zar vas i Celiceva sudbina zabrinjuje? — licemjerski óe joj, toboze naivno, Barbarigo. — Kapetan Celie je njezin zaruenik! — umijesa se Luka, kao da pripovijeda svome gospodaru nesto nova, njemu dotle nepoznata. — Tako, dakle!... Kapetan Celie je vas zaruenik? — Jest, vasa milosti!.. . Oh, moj Ivo, moj dobri, ple-meniti moj Ivo! Okovan si u dnu kule! To je strasno! Smilujte se, ako Boga znate... Mene ce sirotu um ostaviti!... — Da se smilujem, da se smilujem! Po pravu i pravici, morao bih, kao i sve sumnjive glede bijega vasega brata, ponavljam, morao bih zatvoriti i vas. Ali ja toga ne cu. Znam, da ste vi dobra i pametna djevojka. Doista, i od drugih sam cuo da ste dobra i pametna djevojka. Vama je, vidim, iskreno na sreu bratova i vjerenikova sudbina. Ne 151