za svakoga ostati najpostenija, makar vas va§ knez stiskao u svome zagrljaju.
    I	Barbarigo smjelo pokroci i obujmi joj gornje tijelo. Ona ga snazno odrine, ali on je tada jos cvrsce pograbi. Luka u tom trenutku priskoci u pomoc svome gospodaru, te je zgrabi za obje noge, docim joj je Barbarigo drzao evrsto obujmljeno gornje tijelo i obje ruke. Ali u taj par ona ocajno vikne:
   —	Pomoc! Pomoc! Ljudi, pomoc!
    —	Zacepite joj usta, ekcelencijo! — vikne Luka. Ali prije nego li je dorekao, otvorila se vrata, kroz koja provali golom sabljom u ruci Dujam. Htjede da zamahne na Barba-riga, ali isti cas primijeti da bi mogao pogoditi i Jelku. Kako je Barbarigo, neprestano stiscuci djevojku, ledima bio okrenut prema ulazu, mislio je valjda, da je na Jelkinu viku doletio njegov Keko, pa je sveudilj drzao evrsto obujmljenu Jelku. Luka pak, kad je ugledao Dujma, otskocio je od Jelke, ali u isti tren Dujam mu zabode svoju sablju u trbuh, da se je odmah srusio. Odmah zatim, ostavivsi sablju zarinutu u nesretnom Luki, udari Barbariga sakom u celo tolikom sna-gom, da se je i on srusio. Tad je, a da nije rijeci izustio, primio djevojku za ruku, izvukao sablju iz Lukine utrobe,
i	ostavio s njome knezevsku palacu prije nego li je Barba-rigo dosao k svijesti. —
    Vec je Dujam s Jelkom prolazio plokatom svetoga Lo-vre, kad je Keko stupio kroz rastvorena vrata u loznicu svoga gospodara. Keko je izmjenice promatrao, neko vrije-me, krvavu lokvu na podu i Luku koji je izdisao. Barbarigo se istom tada osvijestio i podigao, te stao vikati prema Keku:
    —	Zuri se, trei do kapetana Zuliani-a! Neka smjesta pronade i okuje onoga stratijota!. . . Znas, onoga, sto si mi rekao da ceka ... Neka ga okuje i baci na dno kule s onim drugim!. .. Trei, zuri se!
    Keko prestravljen iscezne, a Barbarigo svrne pogled na lokvu krvi oko napola mrtvoga Luke. Li prvi se cas zgrozio; ali bijes kao da ga je odmah opet spopao, i on stane uzur-bano koracati gore dolje i urlikati:
    —	Evo: ubio je ovoga ubogoga covjeka!... Ja cu po-uciti pristojnosti ovu gamad, ove razbojnike!. .. Cekajte, vi gadovi!... Bas je dobro dosla »Stella«!... Dva galijota vise!... Vidjet cemo vec!... Luda i glupa curetina!. . . Je li joj trebalo svega ovoga!. . . Sto ona misli: tko sam ja! Tko
153