—	Je si li dugo cekao, moj Lovro?
    —	I nisam i jesam. A kad sam cuo da se priblizava konj-ski topot, oprezno sam otvorio vrata. Gospodin je kapetan u isti cas sjasio pred vratima. Odmah mi je prepustio konja i stupio bez rijeci u crkvicu, koju sam u tren oka zatvorio i zakljucao.
    —	Hvala budi milostivomu Bogu!
    —	Tada sam jos jednom ogledao sve naokolo. Pa i tada nigdje traga zivoj dusi. A kako da i bude, kad su mi jutros u gradu rekli, da se je sve zivo otpremilo u Solin. Sve polako, niz onaj puteljak, odveo sam konja do morske obale, skinuo mu ormu, izuo se, pa s povisega jednog grebena bacio sam sve u morsku dubinu.
    —	Je li sve odmah potonulo?
    —	Kao da je od olova, casni oce. Tad sam se obuo i odveo konja u kucicu, sto je u vinogradu vasega prijatelja Dvornika, i tu sam ga zacas zatvorio. Ubogo je zivince bilo izmoreno. Nije sala: mejdan! Ali sam mu napripravio trave za tri daña, a i vode pun veliki kabao!
    —	Hvala Bogu, dragi Lovro, A hvala i tebi, i neka ti dobri Bog naplati!
    —	Svojom miloscu, casni oce! — doda Lovro pruzajuci redovniku kljuc.
    —	Kljuc, dobri moj Lovro, neka ostane kod tebe. Nocas ces ga opet trebati.
    —	Na vasu zapovijed, casni oce. Vas stari Lovro, dokle bude ziv, sluzit ce vas kao rob, a sutjeti ce kao grob!
    —	Neka ti sve, moj Lovro, naplati Bog i Majka MarijaT A sad, cuj me, Lovro!
    —	Slusam, casni oce.
    —	Ti ces sada odmah krenuti obalom do brda Marjana. A kad dodes do brda, pozuri se puteljcima, kojima rijetko tko prolazi, do rta sv. Jurja.
    —	Pomogao nas sv. Juraj vitez!
    —	Odanle se lijepo najkracom stazicom popni do spilje svetoga Jeronima.
    —	Nasega zastitnika!
    —	Ti znades tko boravi svoje stare dañe u postu i mo-litvi u onoj spilji?
    —	Kako ne bih znao? Znade ga cijeli Split i okolica! Vas prijatelj, pustinjak Ilija.
    —	Ti si vec bio kod njega, toga se ja dobro sjecam.
s
113