Balbi se zamisli. Sior Beppo se obazre prema obali, pa dometne:
    —	Istocna je struja danas prilicno jaka. Malko nas za-nasa. — A tad se okrene prema kormilarima i zapovjedi:
    —	Kormilo, malo lijevo!
    —	Malo lijevo, sior! — odvrate mu oba.
    —	Da, da — nastavi odmah komes, — Barbarigo se nije usudio da istinski izvijesti »desetoricu« o prigodi, u kojoj je onaj visi ubio oficijala.
    —	Ako je tako stvar prosla, Barbarigo se nasao u vra-zjem skripcu.
    —	Ja vjerujem, da je bilo tako.
    —	A djevojka? — upita Balbi. — Sto je bilo dalje s tom sirotom?
    —	Papalic rece, da je poslije nekoliko dana nestaia.
    —	Pobjegla iz Splita?
    —	Nestaia netragom.
    —	Siromasni Barbarigo! Prevario se u racunu!
    —	Tako izgleda, ekcelencijo! —
   —	Ja cu da malo pocinem u kvadratu do objeda. Do videnja, sior Beppo !
    —	A ja cu malo po palubi, gore dolje, ekcelencijo. Vi
—	okrene se prema kormilarima — pazite da ostanemo u ovom smjeru.
    Tako su nasi kormilari ostali sami na krmi.
    —	Jesi li sto ulovio od njihova razgovora? — potiho ce Marko. — Ti razumijes njihov govor.
    —	Od rijeci do rijeci.
    —	Izgaram od zelje ,da mi barem glavno reces.
    —	Strpi se. Oni ne znaju da ja nesto razumijem kad go-vore po mletacku. Kazat cu ti sve, ali kasnije. Mogli bi drugi primijetiti da razgovaramo.
    —	Je su li govorili o njima?
   —	Da.
    —Dobro ili zio?
    —	Cut ces kasnije.
    —	Jesu li doista krivi?
    —	Oni su neduzni.
   —	Neduzni?
    —Tako sam shvatio.
    Bozo skrine zubima i izvi mu se iz prsiju znacajan uzdah.
    —	Sad, Bozo, dusu u se!
Il
161