to golema munja tako rasvijetli obzorje, da je komes jasno razabrao rt Malabate. — Mi srao pred Malabatom! — vikne komes. — Kor-milo desno! Bozo gurne laktom Marka. Oba odvrate: — Desno sior! — ali zaokrenuse lijevo. U tami se to nije mogio primijetiti. »Gloria« je sad bila citava izlozena udarcima mora svojim desnim bokom. Brod se nagnuo na lijevi bok. Veslaci na toj strani mogli su da zagrabe veslima, ali onima na de-snoj strani to nije bilo moguce. U to se golemi jedan vai surva na galiju i prelomi joj kormilo. Netom su nasi kormi-lari ustanovili da kormilo ne osjeca okretanja, stadose vikati: — Sior, kormilo je slomljeno! — Gotovi smo! — klikne komes. — Sto sada? — upita Balbi drhtavim glasom. Taj cas jaki bljesak rasvijetli uzasni polozaj. »Gloria« je bila pred rtom Malabata. Isti se cas surva na nju golem vai, da se je brod sav stresao. — Salva chi salva! (Neka se spasi tko moie!) — vikne sior Beppo; a Bozo ce za njim: — Boze pomozi! — I svi Sveti! — doda Marko. Taj isti òas kao da se je galija nasadila na podvodnu peéinu. — Zurno u oruzanu po turpije i pile! — vikne Bozo. Prije nego Ito bi dlanom o dlan, vec je Bozo pilio lanac Dujmov, a Marko Ivin. S njima su bili brzo gotovi. Sad su sva cetiri preuzela piliti okove ostalim galijotima. Kako su kojemu spali okovi, taj je potrcao u oruzanu po turpiju. pilu ili sjekiru, da oslobada ostale drugove. Fililo se i sjeklo gro-znicavo. U to se survao novi jedan vai na galiju i ostetio joj citavu prednju stranu. Kad je veci dio galijota bio osloboden Bozo vikne: — Svaki neka se oboruza kako moze! Galijoti su svi potrcali u oruzanu i svaki je zgrabio do cega je dosao. Nadkomes, komes, plemici od krme, mornari i vojnici odmah su poskakali u more i doplivali do obale, koja nije bila udaljena vise od par sezanja. Vincenco Poca-terra nije znao plivati, pa se je utopio. Kad je zadnji galijot bio raskovan, prvi Dujam sko5i u more. Imao je privezano oko pasa uze, koje su drugovi na brodu odmatali kako je odmicao. Kad je dospio na obalu, 170