—	Barem ovi §to s nama piove. Svega ti se piase!
    —	Kao zecici!
    —	Je li zaprijeti »nevera«, dakle olujica, poigraju li se malo valici osuti srebrnom pjenom, primakne li se veòernji suton, oni odmah bjez u luku!
    —	Nisu takvi nasi Senjani! — dometne tise Marko. — Ni stari Omi§ani ne bi mogli da se s njima takme!
    —	Senjani! Ono su ti, brate, sivi sokolovi! Oni u buri i oluji istom uzivaju. Ne boje se ni crnoga vraga! Divota ih je pogledati i kad veslaju i kad jedre!
    —	A lukaviji su i od same Sotone!
    —	Pa to smo na vlastite oci vidjeli. Sjecas li se, Marko,. onoga sukoba s njima?
    —	Sto se ne bih sjecao! JoS se i danas od srea nasmi-jem, kad pomislim na dugi nos ondasnjega na§ega nad-komesa.
    —	Ali gdje se je ono dogodilo? — zamisli se Bozo.
—	O da, sjecam se. To je bilo negdje u blizini Zirja.
    —	Da, da, medu onim skoljima — potvrdi Marko, tre-suci preko brodske ograde sa svoje mornarske kosulje mr-vice baskota. — Sjecam se, kao da je jucer bilo. Kako se je ono zvala nasa galija?
    —	»Superba«, bolan ne bio! Ti slabo pamtis.
    —	Da, da, »Superba«. Trazila je da uskocki brod po-zdravi zastavu sv. Marka.
    —	Da su bila samo dva uskocka broda, ne bi se »Superba« usudila na Senjane.
    —	Bila bi zadovoljna da im se ukloni.
    —	Pa kad su Senjani uvidjeli, da nam ne mogu uteci^ zaletjeli su se na poznatu im plicinu i ostali nasukani!
    —	A »Superba« da ce za njima; pa se nasukala i ona na drugu plicinu!
    —	Senjani su »Superbu« tako zaveli. Znali su oni dobro, sto ce biti! Ta oni poznaju svaki pedalj nasega mora, sve obale i otocice, pa i sve grebene.
   —	Pod vodom i nad vodom!
    —	Oni znadu koliko ima palaca dubljine, i gdje brod moze da se najbrze nasuce.
    —	Valja da su se od srea smijali, kad su nas gledali onako nasadene!
    —	Kako i ne bi, bolan ne bio! Nisu prosle ni dvije ure, a ono nadosla piima i njihov im brod lijepo nadigla, pa oni svoj put!
11