cima pripala caru Napoleonu, sacinjavala neku vrstu se-ljacke republike s vlastitim zakonikom. Tu je sitnu republiku omedivala s istoka rijeka Cetina, kojoj se na uscu koci drevni grad Omis, nekoc na glasu po smionosti njegovih gusara i krvavih zadjevica sa susjedima, to na kraju, to na otocima.. Spram Mosora, omedujuci djelomice splitski kanal, protegao se otok Brac, najveci od hrvatskih otoka. Obala je bracka sve naokolo posuta bijelim varosicama, koje su od uvijek u najzivljem saobracaju sa Splitom. Na Bracu su i oni glasoviti kamenolomi, odakle su vadili veci dio gradiva za velican-stvenu carsku Dioklecijanovu palacu. Nedaleko Braca, u istom smjeru, prema zapadu, polegla je Solta, otok poznat u svijetu po izvrsnom medu, a u proslosti po vjecnim razmi-ricama sa splitskom opcinom. Kroz prolaz sto no dijeli Brac od Solte, moze se nazreti zapadni rt otoka Hvara; a jos dalje nekadasnji jadranski Gibraltar, glasoviti Vis, pod kojim se je zadnjih sto godina triput prolijevala krv na ratnim bro-dovima cetvero drzava. Kad se na ovom istom vrhu okrenes prema zapadu, gledas protegnut pred sobom, nalik golemoj guji, otok Ciovo, ponajvise goli kamen i vrlo rijetko nasta-njen. Izmedu Ciova i kopna, onamo daleko u dnu kastelan-skog zaliva, nice ti iz mora, na cednom otocicu, drevni Tro-gir sa svojim krasnim zvonikom. Mostovi vezu, na obje strane, grad Trogir i s kopnom i s otokom Ciovom. Konacno, kad se okrenes prema sjeveru, pogled ti obuhvata lijepo ka-stelansko polje, opjevano od Andrije Kacica, sto no omeduje s jedne strane mrki Kozjak, a s druge morska obala, koja se uvija tako da podaje cijelomu kraju amfiteatralni oblik. Na sjevernoj obali toga zaliva izdize se sedam ponosnih gra-dica, sedam Kastela, poput sedam bijelih labudova, ili sedam u kolu uhvacenih moma; ili pak, kako napisa zaneseni jedan pjesnik, sedam kristalnih kapljica na lisnatoj ruzi! Nesto podalje od zadnjega Kastela, koji su, po crkvici svetoga Jurja, prozvali Sucurac, prosule se kuce skromnoga hrvat-skog Solina, dijelom duz ceste, koja u Klis vodi, a dijelom po rusevinama nekoc sjajne i bogate rimske Salone. Nad Soli-nom pak, a na dohvat starcu Mosoru, izdigla se kliska tvr-dava, a pod njom selo istoga imena. Za Klis pjesma narodna veli: »Tesko Klisu, jer je na kamenu, a kamenu, jer je Klis na njemu«!
    Sav taj prekrasni kraj hrvatske zemlje uzivas s najvisega vrha brda Marjana, a pod vrhom lako nades, u svoj njihovoj romanticnoj ljepoti, spilju svetoga Jerolima i Betlehemsku
132