kole. Pa da se cim prije izade iz kanala svetoga Marka, i preostali su mornari ispruzili nekoliko dugackih vesala, ko-jima su veslali po dva na svakom veslu. Medutim se je knez upustio u razgovor sa svojim dru-Stvom. — Dragi kapetane, — obrati se najprije Petru, — jeste li danas nelto doznali, ili ste i opet uzaludno lutali po gradu i vozili se gondolama po mletackim kanalima? — Sigurna nisam, vasa milosti, cuo nista, vec onako opcenite vijesti. Galija »Gloria«, vele, da se je poslije bro-doloma raspala na hridini gdje se je i nasadila. Njezini ca-snici i ono nekoliko vojnika da su se prekrcali na drugi jedan mletacki brod, koji je mimo plovio. Glede galijota doznao sam samo to, da su voljeli ostati u Tangeru i ¿ekati Bozju srecu, nego li se dati opet okovati na mletackim galijama. — Dakle, onim dvama vasim prijateljima nikakova traga? — Dosle, zaliboze, nikakova. Sam Bog znade, sto se je s njima dogodilo! Na mletackim ih galijama nema; to je sigurno. A, nije nemoguce, da nisu vise ni zivi. — Vrlo zalim, osobito zbog sirote vase sestre. — Jelka se ne ce nikad utjesiti. Previse ju je zalost shrvala. — Bog je velik! Mogio bi se dogoditi, da vam povrati vase drage, kad se najmanje budete nadali. — Dao Bog! Ali sad je vec proteklo predugo vremena. Na izmaku je druga godina. — Bog je velik i milostiv! — usklikne redovnik i uzdigne oci prema nebu. Svi su zamukli, par casa, dokle nije Petar preuzeo: — Ako nisam doznao, vasa milosti, ono sto sam najvise zelio, cuo sam nesto, cemu se nisam nadao bas sada. Danas je u samostanu casni fra Andeo doznao, da je moj ubogi ujak, najstariji Uskok, preminuo. — Vas se je ujak zvao Baric? — Jest, vasa milosti. On je bio veliki zastitnik i velika nada nas Uskoka. — Bog mu dao dusi lako! — pridometne fra Andeo i ucini rukom znak kriza. On ce pred prijestoljem Visnjega moliti za svoju nesretnu otadzbinu. Nasta opet muk. Petru su se odvalile niz lica dvije krupne suze. Odmah je ustao i posao na protivnu stranu, prema pramcu, da sakrije svoje ganuce. U to je i brigantin 180