no Sto je poloiaj danaSnjega Splita. On se je u tom zaklonistu i smirio, ostavivsi bas nama Hrvatima bastinu, kakvom se ne moze da pohvali ni jedan narod na bijelom svijetu.
    Dioklecijanova palaòa imala je oblik pravilne pacetvo-rine, kakav je bio oblik utvrdena rimskoga tabora. Taj cetve-rokut Sto nam se je uza sav neumoljivi razorni zub vremena sve do dañas dobro saéuvao, bio je opasan jakim utvrdama. Na cetiri glavna kuta izdizale se éetiri jake kule. U palacu su vodila cetvera vrata, po jedna u sredini svake stranice. Sva su ta vrata, izuzev ona na morskoj strani, bila utvrdena osmerokutnim kulama s desna i s lijeva. Izmedu tih kula, te onih na uglovima, kocila se jos po jedna manja kula, tako da je tu ogromnu palacu zaSticivalo ni vise ni manje od Sestnaest óvrstih kula.
    Eto, u toj utvrdenoj palaéi, posred najraskoSnijega nu-tarnjega uredenja, u divnoj samoci, provodio je car Diokle-cijan svoje dneve. Najmilija mu je zabava bila vrtlarstvo, pa je moida baS stoga i dao sagraditi velicanstveni vodovod, koji joS i dañas opskrbljuje obilno vodom cetrdeset hiljada splitskih gradana kao i njihova brojna poduzeca. Vrtlarstva se Dioklecijan nije htio odreci ni onda, kad su ga prilike u carstvu silile, a vjerni podanici molili, da opet zasjedne na carsko rimsko prijestolje.
    Kad je taj glasoviti car preminuo god. 313., sahranili su ga u mauzoleju, sto je sebi za zivota podigao odmah do ve-lebnih svojih odaja.
    Tijekom éitavoga jednoga stoljeca, poSto se car bio rastao s ovim svijetom, njegovu su palacu, po gotovo nje-govu grobnicu, poStovali i preiivjeli njegovi podanici i nji-hovi unuci. Ali, kad su u petom stoljecu ucestale provale, pravom ili nepravom nazvanih, barbarskih naroda, u onom sveopcem metezu i potpunom rasulu driavnom sto se je iza toga razvilo, ne ostade poStedena ni palaca ni grobnica veli-koga cara. Tijekom vremena poceo se lomiti i krov na car-skim zdanjima. 1 tako, kad je rimska Salona, u prvoj polovici sedmoga stoljeca bila opustosena, da na njezinom tlu nikne hrvatski Solin, i u njem dvorci i zaduibine hrvatskih vladara i velmoia, Dioklecijanova je palaéa bila i zapustena i pusta.
    Jesu li bjegunci iz rimske Salone mogli poieljeti zgodni-jega i sigurnijega zaklonista od te puste carske pala5e? Do-ista, odmah ih se je znatan broj sklonio u to utociste, od kojega je tek stanac kamen bio cvrsci i otporniji, a u doba, kada barutu jos ne bilo traga! Izmedu zidina te palace ti su
31