do desetak, a nocu u njima sve vrvi od igraca. Tu vam je sve sjajno, sve raskosno, a pridolaze ne samo gospoda iz najuglednijih krugova, vec i gospode. — Mletacke matrone? Ne bih nikad pomislio! — Bilo je i takvih posjetitelja u tim igracnicama, koji su kasnije obnaSali i cast duzda! —- No, jo§ i to! — Takav jedan, potonji duzde, dolazio je sa svojom suprugom. Sada pak smatraju te igracnice tako otmjenim mjestom, da je gdjekoji aristokrat predstavio patricijima svoga sina bas pri kartaskom stolu! — To je nevjerojatno! — Vjerujte mi, da sam na svoje oci vidio, kako je jedan od odlicnijih patricija svoga sina doveo bas u igracnicu, da mu priusti cast, da ga na tom mjestu predstavi prviput naj-otmjenijim patricijima, pa da tom prilikom zaigra do tri, pa i do cetiri tisuce dukata. — Je li moguce! — Vidio sam i patricijskih zena, koje su u jednoj jedi-noj noci zakartale do tisucu, a i vise, dukata. Pripovijeda se dapace, da su nekoji sretni igraci u kratko vrijeme dobili kartanjem koju stotinu tisuca! — Pa kad se sve zakar.ta, svrsi se kao i Barbarigo. — Ako je istina! — Drzim, da je. — Sior Bona se digne, i pogleda daleko preko prove, nadnese ruku nad oci da bolje vidi, pa rece: —- Evo nasega camca od obale. Bit ce fra Andeo i ka-petan Tomic. — Sior Bona pobrza na onu stranu broda gdje je imao da pristane camac, da priceka goste. Iz camca se je prvi popeo redovnik franjevac, srednjih godina, a za njim negdasnji kapetan stratijota Petar Tomic, sada kapetan bakarskih Uskoka, preodjeven kao mornar brigantina »Sveta Marga-reta«. — Kapetan Tomic, kad je ono sretno umaknuo iz Splita, doplovio je jos sretnije u Senj s »Nehajem«, na povratku iz Neretve, gdje su Uskoci pobrali danak od turskih poda-nika. Ali u Senju nije se zadrzao dugo. Kad je naime doznao za sudbinu svoga pobratima kapetana Célica i prijatelja Tvrde, ishodio je od svoga poglavara, da bude dodijeljen uskockoj ceti u Bakru, gdje je ipak mogao da prije dozna nesto o svojim nesretnim drugovima. I kad je on prispio u 178