ce dobiti od nas glasa iz Neretve, obicajnim putem i na-cinom.
    —	Na sluzbu, vasa milosti, odvrati stari vrtlar i spusti se u camac, gdje su se vec bila smjestila cetiri do zubi oboru-zana Uskoka. Lovro sjedne na krmu da kormani, a Uskoci skladno zagrabise veslima, da su se samo svijala. Camac je odmicao kao da ga vile nose. U tili su cas obisli Marjanski rt, pa je Lovro upravio pramac prema rtu maloga poluotoka ispred poljudskoga samostana. On je vrlo vjesto kormanio, te je, kad su prosli poljudsku siku i rt, upravio camac prema tako zvanoj brodarici, koja gleda zadnji kastel, biskupov Sucurac. Sve dotle cijelim putem nitko ni da bi slova izustio, te je samo skladni odmjereni pljusak vesala mutio nocnu tisinu. Istom kad su se primakli brodarici, jedan od Uskoka, upita vrtlara:
    —	Mislis li, prijatelju, da nas ne ce nitko iznenaditi na obali, kad pristanemo?
   —	Jamcim vam svojom glavom — odvrati Lovro. — Od ponoci pa do zore svaka krstena dusa izbjegava ovaj kraj.
   —	Kako to? — upita drugi Uskok.
    —	Eh, kako! Ljudi vjeruju da u to doba izlaze dusi iz crkvice presvetoga Trojstva, pa da se skicu sve naokolo do mora.
    —	Ali ti se, prijatelju, toga ne bojis? — opet ce onaj
prvi.
    —	Cega bi se bojao? Nekoc sam se i ja plasio duhova, dokle me casni otac Mikula nije glede toga razuvjerio.
    —	A kako te je razuvjerio?
    —	Rekao mi je, da se ne trebamo bojati mrtvih, vec zivih!
    —	To ti je rekao otac Mikula? — dometne onaj prvi.
    —	Da, da, on mi je tako rekao. Dapace je dodao, kad bi to stalo, da pokojnici u noci ostavljaju svoje grobove, onda bi ih nas samostan bio pun, krcat.
    —	Zasto bas vas samostan? — opet ce onaj drugi.
    —	Jer u nasoj crkvi i dvoristu imade sva sila grobnica; a ima ih i u predvorju samostanskom. A ja sam nebrojeno puta u svako doba noci bio i u crkvi i oko nje, ali nikad nisam vidio traga duhovima.
    —	Pravo kaze otac Mikula — umijesa se treci Uskok.
—	Da je istina ono sto babe pricaju glede sablasti, ne bi se u noci smjelo nikamo poci, a da ih se ne sastane na stotine, dapace na tisuce.
135