mletacke ili dubrovacke. Rijetko kada koji brod iz Crkvene Drzave. Ali gtisare nikad! Njima je do Kvarnera predaleko! — Drzim, da je u Veneciji od prvoga pocetka poznato da knezovi Frankopani zasticuju Uskoke. — Znadu oni to, i te kako znadu. Ali u Veneciji dobro racunaju, da je iza Frankopana uskocka sila. — U to se pojavio na palubi knez Stjepan. Zapovjednik i Petar smjerno ga pozdrave, a on se srdacno rukova s obo-jicom. Zatim, razgledajuci po obzorju, upita: — Kakav je ono brod, sto nam se priblizuje? — Bas se o tom i razgovaramo, — odgovori starac. — Doslije nam je bilo tesko to ustanoviti. Bio je predaleko. No, sad smo blizu. Ja bih rekao, da je dubrovacki brod. — Po 5emu sudite, da je dubrovacki? — Jer se dubrovacki u nekojim sitnicama razlikuju od mletackih brodova. A sudim i po tom, sto vidim da brod smjera ravno put Trsta. — Zar drugi brodovi ne polaze trscansku luku? — Rijetko koji. Pomorski saobracaj s Trstom podrza-vaju ponajvise Dubrovcani. — Ali, i Mlecani piove u Trst. -—- To je istina, vasa milosti; ali oni ne piove u Trst izravno iz drugih luka, vec jedino iz Mletaka. — To mi je cudnovato. Ne razumijem. — Takovi su vam mletacki zakoni. Svaki brod, koji vije zastavu svetoga Marka, mora da svoj teret iskrca u Veneciji. Tu Mlecani udaraju robi cijenu, pa se ona, sva ili njezini dijelovi, raznasa u druge strane. Ako dakle mletacki brod vozi robu put Trsta, on krece iz Mletaka. Da, da, to je dubrovacki brod! Raspoznajem mu zastavu. Bit ce sto godina sto dubrovacki brodovi viju svoju vlastitu zastavu. — A koju su prije vijali? — U cetrnaestom i petnaestom stoljecu njihovi su brodovi vijali zastavu nasega kralja, koji je i stitio njihovu drzavu. — Sad izgleda da im jedra nekud klapaju. Kasno ce oni u Trst, ako vjetar ne promijeni. — Slab, a protivan vjetar ne pomaze a ma bas nista, — ponovi stari zapovjednik. — Minut cemo se sasvim blizu — opet ce knez.' — Po svoj prilici. Tako nekako izgleda. — Brod je dubrovacki! — Oglasi se straza iz ko§a. — Zadusuju jedra! 185