—	Ne bih ja u noci ostavio svoje straze, da mi daruju Bakar! Dan je dosta dug da covjek i pocine. Kad bude tamo u zoru, ne bude li sto nova, kusat cu da se malo protegnem, ali ne pod palubom, vec ovdje gore, u tugi.22) Danju nije sluzba tako zapletena, da se covjek ne bi mogao pouzdati u svoga zamjenika, ali u noci, barem kod mene, to pouzda-nje malaksa.
    Nije niti Petra privlacilo na pocinak. A to je sior Boni bilo svakako milije, nego li da je ostao sam s mornarskom strazom, pa su oni dva, na oduske, procevrljali sve do zore.
     Kad je pocelo daniti, vjetric, sto se je osjecao cijelu bozju noe, poceo je, cemu se sior Bona nije nadao, jacati.
    —	No, hvala Bogu! — klikne starac. — Valaj sam se bojao, ne cemo li, kad sunce grane, jos uvijek vidjeti zlatno-ga andela na tornju svetoga Marka! Ma nismo nocas preva-ljivali vise od dva uzla na uru. Ako nas ovaj vjetric ne izda, mogli bismo o podne obici istarsku glavinu.
    —	Brod na vidiku! — javi se taj cas mornar na strazi u kosu.
    —	U kojem smjeru? — upita zapovjednik.
    —	Piovi od juga. Sva su mu jedra razapeta.
    —	Izgleda kao da strigu vjetar! — dometne Petar, koji se je medutim popeo za nekoliko vrza i odmah sisao.
    —	Slaba je pomoc protivan a slab vjetar! — primijeti starac.
    —	Drzim da cemo se izbliza minuti s onim brodom — dometne Petar.
    —	Ako nas nas smjer nanese. Inace »Sveta Margareta« niti koga trazi, niti se komu ugiba na moru. Za obranu casti Frankopanske zastave nasi su topovi uvijek nabijeni, a Sveta Barbara23) cestito opskrbljena.
    —	Nisam ja o tom ni casa podvojio, dragi sior Bona.
    —	U ovim nasim vodama dosle je prijatelj i neprijatelj postovao Frankopansku zastavu.
    —	Zar se gusari ne zalijecu u ove strane? — primijeti Petar, samo da obrne razgovor.
    —	Sto ja pamtim, vrlo rijetko. Ja ih nisam nikad sastao. Otkad plovim s brodovima nasih gospodara, mogu reci, da nisam nikad, koliko se sjecam, susreo druge brodove do li
     --) »Tuga« od latinske rijeci »tugurium« — kolibica. Toitiu je do-nekle nalik drvena kucica na krmi broda.
-:l) »Sveta Barbara« zove se skladiste munieije na brodu jos i danas.
184