Svetoga Pisma divne Spasiteljeve rijeci: »Zaista vam kazem: ako imate vjeru i ne posumnjate, te ako i gori ovoj recete: digni se i baci se u more, bit ce. I sve sto uzistete u molitvi, vjerujuci, dobit cete.«
    Iz blagovalista su se redovnici razisli, po obicaju, na pocinak. I otac Mikula se povukao u svoju celiju. Ali, kako-god je njegovo sree bilo donekle zadovoljno, jer je vjerovalo, da ce mu Bog i nadalje stititi miloga mu necaka, dugo nije mogao da s njim oblada san. Konacno je ipak cvrsto usnuo, po§to je prije dobro promozgao daljnju svoju osnovu.
    Istom kad je zvonce drugiput pozivalo poljudske redov-nike u crkvu na vecernjicu, otac Mikula se probudìo. Samo je protro oci i pozurio se u kor, gdje je on inace bio uvijek prvi. Ali taj put mu je vecernjica bila duga, tako da je jedva docekao da svrsi. Sto inace nije nikad uradio, ovoga je puta on prvi tzasao iz kora i pozurio se u samostansku bascu. Tu je kod zdenca nasao staroga vrtlara Lovru, svoga pouz-danika. —
    Vrtlar je Lovro bio suh, nizak, pognut, potpuno obrijan starac, koji je cijeli svoj vijek dvorio poljudske redovnike. Nijedan mu nije znao prezimena. Zvali su ga Lovro, kako su culi davno prije od drugih, pa su se time zadovoljavali svi. Netom je on ugledao oca Mikulu, nazva mu:
    —	Hvaljen budi Isus i Marija, casni oce Mikula!
    —	Na sve vijeke, dragi moj stari Lovro.
   —	Sve je, hvala dragomu Bogu, proslo u najboljem redu, casni oce!
    —	Znadem vec, dragi Lovro. Moj je necak, Bogu budi stoput hvala, iznio zivu glavu kraj solinske rijeke.
    —	I prispio je sretno do crkvice presvetoga Trojstva. Tu je bilo obavljeno sve po vasem naputku, casni oce!
    —	Sve, bas onako, tocno, kako smo se sporazumjeli?
    —	Na vlas onako, casni oce!
    —	Bogu hvala i slava!
    —	Tu je kljuc od crkvice.
    —	Samo ga cuvaj, dragi Lovro. A sad mi pripovjedi, kako si ti to sve obavio.
   —	Kad sam dosao do crkvice, ogledao sam se svuda naokolo. Ma nigdje zive duse, kao da je sve vuk pojeo. Tad sam oprezno otkljucao vrata i stupio unutra Polozio sam hranu na odredeno mjesto, pritvorio sam vrata, a tada sam se zarko Bogu pomolio, da sretno docekam gospodina kape-tana.
112