Djevojka se na stocicu nekako bolje namjesti, pritegne zarucnika k sebi blize, pa mu se zivo zagleda u oci, i pocme:
    —	Sto ti mislis, Ivo, kako li ti tumacis to sto Barba-rigo nije Petru mejdan zabranio?
    —	Sto ja mislim! kako li ja tumacim!
    —	Da, molim te, zaklinjem te, Ivo, sto mislis, zasto Barbarigo nije zabranio?
    —	Prisizem ti, da o tom nisam joste ni razmisljao ...
    —	Ali, ipak, nesto o tom mislis! Nije moguce da ti se ne namece nijedna misao!
    —	Ja ne znam! Ne mogu da si glede toga stvorim ni-kakvo misljenje.
    —	Dobro. Vjerujem ti. Ali sad bih rado da te nesto drugo upitam.
    —	Da nije i opet misljenje?
    —	Jest, pogodio si. Reci mi, molim te, sto mislis, da li bi Barbarigo i drugima dopustio, da se ogledaju na mejdanu s Tureinom?
    —	Ne vjerujem.
    —	Ne vjerujes?
    —- Tesko da bi privolio na to .. . Ne ... ne bi; sigurno ne bi!
    —	Dakle ti mislis da bi drugima zabranio?
    —	Ja tako mislim.
    —	Sad, molim te, promisli malo, pa mi reci svoje misljenje. Zasto je Barbarigo propustio da sada to Petru za-brani? Promisli, zaklinjem te, pa mi reci.
    —	Ja uopce ne znam sto da mislim! — nestrpljivo ce Ivo. — Ne znam ...
    —	Ne znas, sto da mislis! Reci mi, molim te, da li zakon zabranjuje mejdan s Turcima?
    —	Da, zabranjuje — suhoparno ce Ivo.
    —	Dakle, zakon zabranjuje. Sad mi reci, kako je to, da knez Barbarigo dopusta, to jest propusta Petru nesto, sto zakon zabranjuje? Kako ti to tumacis?
    Ivo je sutio kao zaliven. Ona mu se jos blize primakne, tako da su im se glave skoro doticale, pa nastavi:
    —	Ivo dragi, glede toga propusta ti ipak nesto mislis! Nije to sitna stvarciea, da ne bi nista mislio. Eto, sad kad ja na tebi primjecujem, da nesto mislis, reci mi to sto mislis?
    —	Valaj si òudna, Jelkice! Sto bih mislio? Barbarigo ne ce da kvari Petru veselja! I sama se sjecas, kako smo
85