— Prvi odio na vesla! U tili cas, koliko bi okom trenuo, stotina se misica prihvatila vesala. Kad je pak kapo opet, sveudilj mrk, za-okruzio okom, ponovno zagrmi: — Pruzi veslo! U isti trenutak, ali samo za trenutak, odjekne stropot od pedeset vesala ispruzenih nad morem takom pravilno§cu, kao da ih sve jedna ruka podrzava. Kapo odmah povice: — Veslaj! I pedeset se vesala zadere u vodu, da se odmah sva zajedno izdignu. Kapo je stajao pred veslaòima i rukom im davao znakove, u kakvim je razmacima trebalo da spustaju i izdizu vesla iz mora. Na prve udarce vesala »Gloria« kao da je ostala nepo-micna. Ali malo zatim more se pocelo pjeniti i pred njezinim pramcem i oko bokova. Komes, koji nije nikomu zamjerio ako ga je nazvao »sior« Beppo, napeto je pazio na svaki kret galije. Nije bas bilo tesko izvesti je iz luke, ali je ipak trebalo paznje. Malen, neznatan propust, u onako uskom prostoru, mogao je poro-diti kakvu nezgodu. Stoga kad je krma dospjela do kraja rogoznickoga ostrva, koji je donekle trebalo obici, sior Beppo zapovjedi: — Kormilo, desno! — Desno, sior! — odvrate kormilari, a galija je lagano ispravljala svoj pravac, jer ju je kormilo sililo da zaokruzi desno. — Alla via7)! — malo za tim ce sior Beppo. — Alla via, sior! — odvrate mu kod kormila. Galija je tako sve po malo dospjela do izlaza iz luke. Tada ce opet sior Beppo: — Kormilo lijevo! — Lijevo, sior! Galija se sad ispravljala prema zapadu, kroz izlaz. Kad je pak dospjela do sredine izlaza, sior Beppo opet vikne: — Alla via! — sto su nasi kormilari spremno ponovili u jedan glas. Kapo je davao sad veslacima nesto brze znakove, pa se je i galija brze micala. Kad je pak ostavila Beli Rat, komes vikne: 7) Alla via znaci: brod je sad u dobrom pravcu, neka tako ostane. 16