260 Druge poboznosti u svetiStu spise, koje je nadbiskup potpisivao. To je bilo uzrokom da se spor jos vise zaostravao i da je ugled nadbiskupov bio izlozen, pa su branitelji samostana ove okolnosti istakli i iskoristili u prilog samostana. 15 Uza sav priziv na visu vlast, nadbiskup je 16. kolovoza 1798 potpisao dekret, kojim se nad crkvom Gospe od Zdra-vlja proglasuje interdikt, t. j. obustava svih crkvenih obreda, s prijetnjom da ce se poduzeti teze mjere, t. j. da ce se oglas ove kazne izvjesiti na javnim mjestima i da ce se protiv re-dovnika pozvati u pomoc drzavna vlast. 16 Sve da su redov-nici i pocinili kakav zlocin, pa da i nijesu ulozili priziv na stariju vlast, ipak nadibskup nije mogao na njihovu crkvu baciti tu kaznu, jer su oni izuzeti od njegove vlasti. Usli-jed toga kazna je bila ne samo nepravedna, nego i nevalja-na. Stoga nasa braca mirno proslijedise obavljati crkvene funkcije kao i do tada, cekajuci rjesenje nadlezne vlasti-Ovo je kaptol jos vise raspalilo. Sad se razvila zestoka borba. Najprije na latinskom, pa onda na talijanskom je-ziku pojavise se rasprave, ukojima su iznesene teske objede na stetu redovnika u samostanu. Nad svima se istice t. zv. »Catechismo Spalatense«, kojim se je puku, u obliku upita i odgovora, tumacilo, kako su redovnici prekrsili crkvene zakone, kako su neposlusni biskupu; kako su htjeli uvesti novu poboznost na cast sv. Paskala, a nove poboznosti nijesu odvise pobudne, jer su spojene sa svijetskom bukom bez popravka zivota, jer odvracaju od pravih poboznosti koje je ustanovila Crkva, i jer su redovito spojene s interesom, komu bolje sluzi novotarija; 17 kako su redovnici zasluzili kaznu interdikta, i sto ona sobomnosi; kako su, jer se nijesu pokorili, upali u iregularitet i suspensiju od govorenja Mise i obavljanja svetih cina; kako im se radi toga ne smije vise dozvoliti da ispovijedaju, jer bi mogli zlorabiti ispovjednu tajnu, anarod se ima ispovijedati samo kod svojih zupni- 15 N. mj. 159, 187. 16 N. mj. 91 si. 17 »In genere queste nuove divozioni introdotte dai Frati non som> mai troppo edificanti: 1. perchè si riducono a strepito di popolo, senz’ alcun miglioramento di costume, 2. perchè distolgono dalle solide divozioni stabilite dalla Chiesa, 3. perchè per lo più non vanno lontane dallo spirito d’ interesse, cui si serve meglio colla novità«. N. mj. 235.