18
Dolazak cuvara Gospe od Zdravlja u Split
bila da se u Splitu nastani trajno i odatle provida duso-brizni rad po sinjskoj krajini.26 Ali kucica na Dobromu, u kojoj se nastanila, nije tome nikako odgovarala. To je bilo samo skloniste u prvoj potrebi. Redovnicima je tre-bala jedna prostrana zgrada, koja bi se mogia pretvoriti u samostan za brojnu obitelj kao sto je bila sinjska. Uz samostan je trebalo prilicno zemljiste, da se na njemu podi-gne barem kapela za svete obrede i duhovne potrebe koliko redovnika toliko vjernika koji su k njima dolazili.
    O.	Pavao Vuekovic, koji je u Splitu proslijedio da bude staresina redovnicke obitelji,27 zajedno s g. Petrom Macu-katom trazio je podesno mjesto; ali ga nije bilo lako naci. U pomoc su im dosli bosanski bjegunei, nastanjeni u Splitu, koje smo vee spomenuli. Ovi su bili zaclanjeni u bratov-stini Gospe od Karmela, koja se nalazila u crkvi Gospe od Pojisana. Bratovstina je upravljala erkvom i starala se za njezino uzdrzanje. Buduei da su se u upravi bratovstine nalazili i ovi Bosnjaei, ona se pokaza pripravnom da, uz staine uvjete, nasoj braci ustupi porabu i upravu crkve.
   Nad erkvom Gospe od Pojisana vrsio je pravo patro-nata splitski nadbiskup. U crkvi je bilo jedno prosto na-darje (beneficami simplex) koje je on, prema uvidavnosti, davao sveceniku koga je smatrao podesnijim. Ali za stvar-no preduzimanje nadarja sa svima gradanskim pravima trebalo je ucestvovanje civilne vlasti: miletackoga senata, od-nosno generalnog providura za Dalmaciju. U ovo vrijeme nadzor nad erkvom i uzivanje nadarja bilo je povjereno zupniku sv. Petra na Luccu Don Petru Boziicu, komu je nadbiskup Stjepan Cupilli bio dao 1. prosinca 1713 ovo nadar-je kao i nadarje sv. Martina u Vranjicu. Usto je i kaptol stolne crkve obavljao u ovoj crkvi neke sv. obrede: pjevao Misu, drzao sprovode, vodio procesije na Veliku Gospu i u
sad splitskom«; u srpnju 1721 »splitskom«. Ovaj posljednji naziv ostao joj je dok je u Splitu stala. V. LAPM, s. 109, 114, 119, 123, 135, 139, 141.
     213 LACD, s. 81; Protocollo, s. 1.
       O. \ uckovic bio je gvardijanom, ove obitelji do lipnja 1717. Tad jc gvardijanom izabran njegov vikar O. Juraj Ivanovic. Ovaj je ostao gvardijanom do lipnja 1720, kad je O. Pavao Vuekovic ponovno dosao na taj polozaj. Tu je sluzbu O. Vuekovic obnasao sve dok je sinjska redov-nicka obitelj boravila u Splitu. LAPM, s. 109, 114, 119, 123, 135, 139, 141, 152.