254	Druge poboznosti u svetistu
juci i opozivajuci dozvolu Pija X i propisujuci uvjete po-trebne da se dobije oprost.5
    Ovaj porcijunkulski oprost, kao sto se je mogao dobiti u svima franjevackim erkvama, tako se je mogao dobiti i u svetistu Gospe od Zdravlja. On se je tu i dobivao jos od pocetka. Ova prigoda privlacila je u svetiste mnostvo vjer-nika ne samo iz Splita, nego i cijele okolice, navlastito prije nego se je umnozio broj drugih oprosta i prije nego se je medu vjernicima rasirila cesta sv. pricest. Porcijunkulski o-prost i danas je jedna od prigoda, kad se vjernici posebno kupe i duhovno preporadaju u svetistu svoje Dobre Majke.
    3.	Gospa od Ruzarija. — God. 1874 glasoviti odvjetnik Bartul Longo, da preporodi moralno i materijalno zapusteno mjestance Taverna di Valle u dolini Pompeja, pokrenuo je poboznost Presv. Ruzarija. Dvije godine kasnije tu je usta-novljena bratovstina Presv. Ruzarija, Majka je Bozja pócela dijeliti tolike milosti, da je poboznost prema Gospi od Pompeja do malo presla granice napuljskog kraljevstva i prosirila se po svoj Italiji, Evropi, Aziji i Americi. Poboznost Gospi od Pompeja tako se razvila, da je skoro bilo podignuto divno svetiste, a 8. svibnja 1887 u nj je postav-ljena Gospina slika, popravljena g. 1879 od znamenitog sli-kara komendatora Maldarelli, okrunjena s prekrasnom kru-nom, blagoslovljenom od Pape Lava XIII, a uresenom sa 700 brilj anata i smaragda.
    Pod uplivom razvitka poboznosti Presv. Ruzarija i tes-koca u kojima se nalazila Crkva, osobito nakon otimanja Papine drzave sa strane talijanske vlasti, Papa Lav XIII god. 1883 naredio je, da se u svima erkvama na svijetu kroz mjesec listopad moli treci dio Ruzarija s Lauretan-skim Litanijama za vrijeme Mise ili pred izlozenim Sveto-tajstvom. Na 26 kolovoza 1886 isti je Papa naredio, da se ta poboznost drzi sve dok postoji ondasnje stanje.
    Svetkovina Gospe od Ruzarija slavila se je u svetistu Gospe od Zdravlja jos prije god. 1770, i to kao zapovjedeni
     5	Mocchegiani, Collectio indulgentiarum, s. 437—440; Coronata P. M., O. M. Cap., Il Terz’ Ordine Francescano, Torino-Roma 1933, 428 —431.