Zivot u samostanu
309
odlikovali krjeposnim i svetim zivotom. Takovi su bili O. Jeronim Kovacevic iz Dicma donjega (t 12. Vili. 1727 u Splitu), O. Lovro Sitovic iz Ljubuskoga (t 28. II. 1729 u Sibeniku), O. Dujo Vuletic iz Podvarosa — Sinj (t 17. IX. 1750 u Sinju), O. Bernardin Pavlovic iz Stona (t 18. VI. 1763 u Splitu), O. Petar Knezevic iz Knina (t 18. VI. 1768), O. Petar Karapandza iz Goranaca kod Mostara (t 16. II. 1765 u Zivogoseu), O Jeronim Filipovic iz Rame (t 10. XII. 1765 u Sinju), O. Jakov Pletikosic iz Vaéana (t 17. III. 1769 u Sumartinu), O. Jeronim Bareza iz Sinj a (t 25. III. 1782 u Bolu), O. Jeronim Kojic iz Popova polja (t 4. IV. 1782 u Splitu), brat lajik Fra Frano Matie iz Citluka kod Sinja (t
16.	VII. 1799), O. Ante Peric iz Sucurja (t 28. VI. 1806 u Makarskoj), O. Bonaventura Elez s Ogorja (t 22. Vili. 1807 u Splitu), O. Bernardin Ljubie iz Korusaca (t 6. III. 1811 u Splitu), O. Josip Kukavica Vujavic iz Karina (t 29. X. 1822), O. Jeronim Balin iz K. Stafilica (t 2. XII. 1830 u Splitu), O. Frano Skarica iz Knina (t 31. VII. 1831 u Splitu), O. Josip Glumcevie iz Sinja (t 2. Vili. 1839 u Sinju), biskup O. Vje-koslav Skakoc iz Trogira (t 21. II. 1842 u Trogiru), biskup O. Ivan Topic iz Splita (t 11- VI. 1868 u Rimu), O. Frano Poljak mladi iz Glavica kod Sinja (t 17. III. 1871 u Splitu), O. Ante Jukic iz Dicma gornjega (t 18. IX. 1875 u Splitu), O. Luka Mihaljevic iz Badnja kod Trogira (t 25. XII. 1885),
O.	Alfons Talaja iz Sinja (t 13. X. 1905 u Splitu), O. Mate Vezilic iz Sinja (t 21. IX. 1910 na Visovcu), O. Pijo Poljak iz Glavica kod Sinja (t 29. II. 1916 u Sinju), O. Honorat Milos iz K. Gomilice (t 17. VII. 1920), i drugi. Ovi i njima slicni redovniei nastojali su da samostan Gospe od Zdravlja bude prava redovncka kuca i zariste duhovnoga zivo-ta. Uza sve dvije okolnosti, koje su redovnicima pravile mnogo smetnje — u samostan je u svako doba dolazilo dosta stranih redovnika; bio je na nezgodnom polozaju, kraj bucnog javnog bunara — ipak je, uz male iznimke, sve do u posljednje doba redovnicki zivot samostana Gospe od Zdravlja mogao sluziti za primjer drugim samostanima.
    Samostan Gospe od Zdravlja nije imao nikakva po-sjeda, pa se je franjevacko siromastvo mogio opsluzivati bez poteskoce. Za uzdrzavanje redovnika bili su upuceni na ^Tastiti duhovni rad kao i na »stol Gospodnji«, t. j. na