606
Zavjetno svetiste Gospe od Zdravlja
    Koliko sam puta prosic godine prolazio uz oruzarnu koju cu-va redov nataknutom bajunetom i uz Talijin hram, i opazao ka-ko se mnoge glave okrecu prema manastiru i tuzno se rastaju s onom malom Gospinom crkvom koja se danomice rusila! Ali se iz nje kao feniks-ptica uzvila u Bozje plavetilo bazilika velikih dimenzija saoko 700 m2 opsega, dostojna proslosti ovih zilavih boraca za Crkvu i Narod, koji su se nakon otcjepa od bosanske matice 1735 slozili u vlastitu provinciju i razmahali se u borbi za Krst i Slobodu porjecjem Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve...
    Medutim zbor franjevackih bogoslova, koje tako vjesto i si-gurno vodi O. Vucic, pjeva uzdignutim glasom:
               »Blagoslovi, Gospode, ovu kucu koju sagradi /menu tvome!
                 Sa uzvisenog prijestolja slave tvoje uslisi molitvu onih koji ce dolaziti u ovo mjesto . . .«
    Jedno dijete u narucaju majke blizu mene pita mamu i upire prstic: »Sto ono cini biskup sa stapom?« Malis udara u plac, a majka ga miri. Biskup na vratima udara stapom i kaze:
                »Rastvorite, o knezovi, vrata svoja i uzdignite se, vjecna vrata, pa ce uljesti Kralj slave!«
    Dakon iznutra pita:
                »Ko je taj Kralj slave?«
    Biskup sa kanonicima i svecanom podvorbom citavog svje-tovnog i redovnickog klera glasno odgovara:
                 »Gospod kreposti jest taj Kralj slave!«
    Nakon dugih molitava otvaraju se crkvene dveri. U crkvi medu ostalim svetim cinima po pepelu na tlu gole crkve biskup pi se grcki i latinski alfabet. Svaki od tri biskupa posvecuje po je-dan oltar. Zbor pjeva:
              »Gospod bice moj Bog, a kamen sto ga postavih za uspomenu, zvace se Dom Bozji...«
    Fra Ciril, jedna od Botticellijevih figura, obilazi naokolo veli-ki zrtvenik, gdje arhijerej Kvirin Klement postavlja na cetri ugla zrtvenika po pet malih svjecica, koje izgaraju na grepcem svetih, mociju. Obilazeci naokolo kadi u bijeloj kosulji odjenuti fra Ciril oltar tamjanskim mirisom.
    Crkva se napunja vjernicima kao sipak. Sve glava do glave. Nista od velike prostorije i na pjevalistù nije prazno. Cak i prez-biterij, gdje se odvija sa svecenstvom sveti obred, privlaci puk obojeg spola. Kao da nema vise razlike u opcinstvu svetih. Sve je ko jedno tijelo i jedna dusa. Sve se sjatilo do stepenica zrtvenika da blagodarnim srcem za ovaj svecani cas zdruzi svoju dusu