Glaspvi stampe o sveianostima 605 kog hrvatskog srea u Diokleeijanovu gradu i svuda sirom bastine velikog Tomislava kralja. Dan tako blag, svecan i tih u svi-jetlom pramaljecu krscanskog Vazma, kao da je sunce ovo ju-tro navlas razbilo jucerasnje oblacine, da pozlati svojim zraka-ma cvijece, sagove i zastave na prozorima gospodskih i siromas-nih kuea i krovova na Dobromu, sto se kao bijela nevjesta ure-sio za ovaj veliki dan, sto ga ucini Gospod. Da pozlati na Bula-tovoj poljani novu velebnu franjevacku erkvu, ciji se bijeli nar-teks iz brackog kamena lijeska i rastvara kao caska mladog u-sadenog cvijeta u okviru zastava i visokih palama. Da svojim jutrnjim pramom osvijetli izmedu visokih uglastih stubova na ulazu nove crkve zlatni brokat, stilizovano lisce i rubine na svecanim mitrama i liturgicnim odezdama starili dostojanstvenih biskupa, koji u 8 sati u prisutnosti brojnih vjernika svih stale/a i svake dobi pocinju ganutljive obrede, da posvete Bogu novi hram. Novu kucu Bozju, koja prima danas, na rusevinama tijesne jednobrodne nestaie crkve, cudotvornu priliku Gospe od Zdrav-lja u blistavom srebrnom okviru. Moze li se u ovo tuzno i utilitaristicko doba, kada svuda naokolo prijeti smrtonosnim otrovom bezvjerstvo i"zgrcena pest proti Istini i Postenju u obliku masonske Loze, cionisticke Sina-goge i komunistièke Ceke, sto nakon mèksickog i ruskog raspada danas obaraju spanjolske kulturne i vjerske drevne spomenike — moze li se, pitam vas, na obali naseg opjevanog mora zami-sliti casniji i ljepsi dar Dobromu Pastiru nego li je bas ovaj: veliki hram? Ne prikazuje ga Nasoj Gospi od Dobroga kakav mocan knez ili pojedinacni, u vlastelinsku debelu svilu i kadifu obuceni donator, kako to vidimo na nekim cuvenim slikama Tiziana i Rafaela Santi, nego naprotiv tu iz bijelih tesanaca sazdanu ka-menitu molitvu dizu siromasni i skromni sinovi sv. Frana uz ne-brojene priloge ponizne sirotinje, malih obrtnika, radnika i onih skromnih gradana, koji osim ono deset prsta na izmucenim ru kama nemaju nista na svijetu osim nejake djece, koju uz vrele uzdahe posvecuju majcinoj obrani Gospe od Zdravlja. To je dar one udovice iz evandelja, tako sitan dar, sto ga daje vjerno i pobozno sree, a Krist ga toli voli i uzdize ... Zato ovaj veliki god biljeze u ljetopis svoje povijesti slavna solinsko-splitska biskupija i franjevacka provineija Presvetog Ot-kupitelja zlatnim pismenima. Pa dok motrim izmedu puka, na dan sv. Marka anno Domini 1937, kako se izmedu sarenila zivahne narodne nosnie iz sinjske i vrlicke krajine uvijaju srebrni pastorali u ljevici casnih biskupa, koji idu naokolo i skrope mirisavim hisopom iz nasih doma-cih poljana crkvene vanjske /.idove, prodirem u istinti harnim sreem, koliko je napora i truda i zrtava stojala ova zgrada po-tomke Kacica i Dorotica, Despota, Markovica i Zlatovica.