646
Zavjetno svetiSte Gospe od Zdravlja
dotvorna. No ipak Bog je u mudrosti svojoj odredio, da nani udijeli vise i vecih milosti preko jedne nego preko druge slike. Stoga pred jednim svetim slikama dobivamo brze nego pred dru-gima, ili pred jednima dobivamo cesa ne dobivamo pred drugima. To su cudotvorne slike u pravom smislu. Pred cudotvornim slikama osjecamo takoder neko strahopoeitanje, neko posebno pouz-danje, koga ne osjecamo pred drugim svetim slikama.
    Jednu takovu cudotvornu sliku ima i nas grad Split u ovoj svetoj siici Gospe od Zdravlja. Da je Gospodin Bog preko nje u-dijelio bezbrojne, velike i vanredne milosti, mislim, da ga nema medu vama, dragi slusatelji, komu bi to bilo nepoznato. Tà On je po njoj tri puta sacuvao i oslobodio sam varos Dobri od kuge, kad je po Splitu morila, i to god. 1731—32, 1764 i 1784, a tri puta od kolere, i to god. 1836, 1855 i 1885. Ako bi ko bio, komu ne bi bilo poznato, kako je Presv. Majka Bozja bila dobra nasim ocima i u nevoljama im cudesnim nacinom preko ove svete Slike u pomoe pritjecala, neka cuje one lijepe rijeci, koje su govorili sretni Dobra -ni, kad su god. 1764 krunili ovu svetu Priliku zlatnom krunom, u zahvalu sto ih je drugi put oslobodila od kuge. Pjesmu, koja se tom prigodom pjevala, sastavio je pobozni Fra Petar Knezevic, a glasi:
            Primi, Prislavna, krunu koju daju Tebi Dobrani, jer dobro poznaju,
            Da su po Tebi, a nisu po sebi Ostali zdravi Ostali zdravi od kuzne nemoci,
            Naravno koja imala je doci,
Jerbo je taka nje narav opaka,
Da se svud pruza.
             Kako je bila moriti pócela,
            Da joj, o Majko, Ti ne budes smela,
Svaka bi bila kuca puna cvila
                           Bez svake sumnje.
Dosta bi bilo pak i pustih kuca,
           Da nani ne budes Ti, Majko moguéa,
             Milosna bila i bolest odnila
Od nasih dvora.
             Sto mi nevoljni svi bistro videci I puni straha u smetnji stojeci,
            Na pomoc zvali Tebe sm’ i prijali Potpunu milost.
           Zato Ti nasu harnost kazujemo I dar Ti ovi mali pridajefno,
Molec iz svega srea, dà Ti njega
                               Dragosno primis.
7 Duhovne. pisme, 171 si.