20
Dolazak cuvara Gospe od Zdravlja u Split
    Kroz ovo vrijeme generalnim providurom za Dalmaciju i Albaniju postao je Alvise Mocenigo III, naslijedivsi An-
druge nedjelje jnjeseca lipnja g. 1618 splitski nadbiskup Sforcija Ponzoni ovu crkvicu posvetio na cast Uznesenja Bl. Dj. Mjarije. Godina pak 1607, koja se nalazi pred natpisam, dala bi naslucivati, da je te godine crkvi-ca bila iz temelja obnovljena. Na jednoj ploci unutar crkvice bilo je ukle-sano: Helenae Marini Bondumerio Praetoris Spalatensis Filiae Peste in-teremtae ossa hie iacent. To je bio nadgrobni natpis Bondumerijeve kce-ri Helene, koja je umrla od kuge i tu pokopana. Pokraj toga natpisa bio1 je jos jedan, koji se odnosi na istu Helenu i na njezine roditelje, da je ovi preistanu plakati: jer, ako joj je tijelo tu ukoplano, dusa joj je na ne-bu, a kuga, aiko je naàkodila tijelu, nije mogia nastoditi dusi. Natpis u stihovima glasd:
            Heu dare iam natae lachrimas cessate Parentes Astra tenent animum, caetera marmor habet Laedere nam tenerae potuit membra puellae Pestis veruni animum laedere non potuit.
     Kuga, koja se ovdje spominje, jest ona strasna kuga sto je harala za vrijeme splitskog nadbiskupa Marka Antuna de Dominis i unistila cetiri petine Splita. O njoj izvjescuje sam Dominis u svojoj »Relatio status ecclesiae spalatensis« iz god. 1612: »Grad ima oko 1200 kuca, stanovnika zajedno s varosima oko 5000, ali kuga pred 4 godine digla ih je gotovo 4000.« Ova kuga poikosila je i mladu kcer Marina Bondumiera Helenu. Helena je bila ukopana u crkvici Gospe od Pojisana. Njezin je otac dao, na cast Majke Bozje, iz temelja povecati tu crkvicu. To ne znaòi, da' je sve troskove on snotsio sa svoje strane. On je doprinio jedan dio i na-stojao da se poveca crkvica. U istoj »Stampa« str. 61 si. spominjc se po_ pis radnjà, koje je u crkvi izveo zidar i cuvar svetista Stjepan Stipasino-vic s milostinjom koju je dobio od vjernika. Navodi se, kako je, za vrijeme upravljanja Marina Bondumiera, njegovom blagonaklonoscu i s pomocu gosp. Dujlma Dumaneo i drugih vjernika, iz temelja poceo obnavljati cr-kvu i doveo je do tadasnjega stanja. Spominje se, cijim su milodarima podignuti oltari, nabavljeno ruho!, uresi i pokucstvo za crkvu, itd. Ali iiz toga opet ne tnoze se znati, cija je bla crkva, ko je imao na nju pravo vlasnistva, uprave itd.
     O. Friscic spominje u svoim, rukopiisu (str. 13 si.), da je crkva od pamtivijeka bila pod upravom kaptola, jedan kanonik da je bio upravitelj crkve i nadarbine; Papa Grgur XIII da je 18. V. 1580 crkvu i nadarbinu pripojio upravi kaptola, a splitski nadbiskup Leonard Bondumier da je 4. XII. 1641 odredio da ova nadarbina pripada ceremonijeru stolne crkve; bratovstina pak, da nije bila poput drugih bratovstina (Srea Isusova, sv. Krunice, Gospe od Karmela), da ona nije imala nad crkvom nikakva prava, ali da ih je pjo malo prisvojila, tako da je kaptol bio samo imeno/m,' a bratovstina pravim gospodaroin, crkve. Sve ove tvrdnje ne mogu se usvo-jiti bez primjedbe, jer je bilo' upravitelja crkve koji nijesu bili kanonicii, kao sto je bio i spomenuti Don Petar Bozic, koji je bioi zupnik crkve sv. Petra na Luccu. Osim toga bratovstina, iako nije u pocetku imala pò-