244
Apostoli Gospe od Zdravlja
vicijatu su mu bili ucitelji O. Simun Petricic iz Obrovca zupe Bagajic kod Sinja,142 i eksdefinitor O. Mihovil Bilusic iz Ljubotica u Promini, koji je bio drugi ucitelj novaka. 144 Na zavjete ga je primio istoga dana slijedece godine eks-provincijal O. Karlo Maroevic iz Velusica kod Drnisa. 144
appoplexiae morbo correptus, aetat. suae anno 71, ultimum diem clausit«; v. takoder Bacic, Nekrolog, 295.
   142	Reg. Prov. Raicevic, 135. LAPM, 454 kaze, da je bio iz Sinja. To se ima uzeti opcenito, kao sto su se onda vecinom svi, koji su bili iz okolice nekoga vecega i glavnijega mjesta, po njemu nazivali ili bi se reklo da su iz njega. V. takoder Baciò, Nekrolog, 250.
    143	Reg. Prov. Raicevic, 143. O. Bilusic bio je definitor 1770—1773, kustod 1785—1788, provincijal 1788—1791, gvardijan u Visovcu vise puta. Kao provincijal naredio je vise spasonosnih stvari za uredenje redovnicke discipline i iskorenuce zloporaba. Izmedu ostaloga naredio je, da se u svim samostanima drze nekrolozi, t. j. popisi preminulih redovnika Umro je u Visovcu kao gvardijan na Veliki Utorak, 11. IV. 1797, uprav na podne kad je zvonilo zvono Gospi na pozdrav. Samostanski nekrolog biljezi, da je bio na korist cijeloj provinciji, osobito visovackom samo-stanu, svojim naukom, velikom poboznoäcu, serafinskim uzornim zivotom; da je bio otac siromaha, i bolest podnosio kao preustrpljivi Job. Ukopan je u crkvi Gospe od Milosti, u prvom grobu kraj oltara sv. Paskala. Zlatovic, Monografije, 105; Bacic, Nekrolog, 20.
    144	Reg. Prov. Raicevic, 135. O. Maroevic zabiljezio je na knjizi »Flores Bibliae«, sto se nalazi u smostanskoj biblioteci u Visovcu, latin-skim jezikom neke vaznije podatke iz svoga zivota,. koje je vrijedno ovdje spomenuti. Rodio se je u Velusicu 24. VI. 1731 od oca Jurja i majke Doroteje rod. Saric iz Lukara. Na krätenju je dobio ime Ivan Krstitelj. Na 16 rujna i. g. umrla mu je od kuge majka dok ga je do-jila. (To je ona kuga, koja je god. 1731/32 haTala po Dalmaciji, od koje je Gospa od Zdravlja sacuvala Dobri). Otac ga je digao s krila mrtve majke, da se ne bi i on okuzio, zavjetovao se da se nece vise zeniti i da ce sina dati u FranjevaÈki Red. O. Karlo kao redovnik bio je lector artium i od mladosti do starosti gotovo po svim mjestima propovijedao. Obnasao je sluzbu kustoda, dva puta sluzbu provincijala itd. — Preminuo je 20. XII. 1811 na Visovcu, navrsiväi 80. godinu zivota. O. GlumSevic biljezi o njemu u nekrologu za taj dan: »A. R. P. Carolus Maroevic a VeluSic, Lector Jubilatus, ex-Custos, Concionator egregius, iterato Pro-vincialis, Zelator regularis observantiae omnibus omnia factus, praeser-tim instruendis Conventus Visovacensis adolescentibus, post graves in-firmitates, per plures annos toleratos; orationi semper addictus, plenus dierum, bonorum operum, adeoque meritorum octogenario major, obiit in Domino«. — Kada je austrijska vlada internirala na Visovcu, 1. I. 1803, poznatog makarskog kanonika, biskupskog provikara Ivana Josipa Pavlovic-Lucic-Vodopica, dala mu je za duhovnog upravitelja nasega O.