72
Prva pomoc Gospe od Zdravlja
i vojske, koja je tu bila u sluzbi; Fra Bernardin je, uz pri-pomoc svojih redovnika, svagdje priskakao kao dobar i re-van zupnik, ne samo sto se tice podjeljivanja Sakramenata, nego i u onome sto se odnosi na sva druga pobozna djela, pocamsi od poucavanja nejake djece u krscanskom nauku.
    A kad je strasni pozar prodro i u javne lazarete i treba-
lo	sklonuti jednoga svecenika, da se tu zatvori, da ne bi po-sluznicima i drugom bijednom svijetu, sto se tu nalazio, po-manjkala sv. Misa i u slucaju potrebe ostale utjehe krscan-ske vjere, jedan od brace onog hospicija O. Dujam Vuletic dobrovoljno se raspolozi i ne bojeé se pogibli, ponudi se za kapelana, sluzeci u okuzenom mjestu divnim primjerom kroz cijelo vrijeme dok je tu bio zatvoren. Buduci potpuno zadovoljni s O. Vuleticem i drugim redovnicima njegove obitelji, nalazimo pravednim da im ispustimo ovo svjedo-eanstvo, da se uvijek vide njihove pozrtvovne i najljepse usluge, koje su iskazali u éasu pogibli.« 41
    Slicno svjedoci pukovnik Antun Alberti na 20 listopada 1732:
    »Ja nize potpisani svjedocim, da, buduci nije bilo cr-kve u proslosti u varosu zvanom Dobri, izmedu Velikog Va-rosa i Manusa, da je u pocetku prosle posasti jednu sagradi-la obitelj PP. Otaca Bosne Srebrene od sobe u hospiciju utemeljenom pred koju godinu u spomenutom varosu Dobri. Pretsjednik iste obitelji jest P. O. Fra Bernardin Pavlo-vic, Vice-Komisar Sv. Zemlje za Dalmaciju i Albaniju, ko-mu pada u potpunu zaslugu recena crkva, a moze se reci i sam hospicij, koji u pocetku nije imao nego prve tragove, sve prizemlje i sazidan po seljacku. Recena crkva sluzila je za zupsku u onom varosu u pocetku i za vrijeme posasti, buduci da nije bilo druge ni za stanovnike ni za vojsku. Revni radenici za vrijeme spomenute teske posasti bili su predostojni PP. Oci, koji sacinjavaju ovu obitelj, kojoj je na celu P. Otac Pretsjednik Pavlovic, koji sa svojim primje-rom neumornog rada i bdenja pri poucavanju djece u krscanskom nauku i skoli, posvecujuci se drugim dobrim djelima po danu i po noci, ne obaziruci se na ostrinu zraka'ni na ruzno vrijeme u zimsko doba, poticase jos vise druge, da se
    41	LACD, 135; Zlatovic, Monografie, 388; Franovci, 222.