Druge poboznosti na Dobromu
115
je g. 1690 Papa Aleksandar VIII proglasio Svecem. OO. Franjjevci nastojali su da medu pukom sire poboznost prema svomu velikom Bratu, a Svetac je svojim stovateljima dijelio obilne milosti. U nasim krajevima gotovo u svakoj franjevackoj crkvi nalazio se je oltar sv. Paskala; u mnogim mjestima proslava njegova daña bila je spojena s puckom svecanoscu pa sa narodnim sajmom ili pazarom. Tako je bilo u Sibeniku, Sinju, Karinu, Zaostrogu itd.
    I na Dobromu su nastojala nasa braca da uvedu i u pu-ku prosire poboznost prema sv. Paskalu. Odmah u pocetku bio je u kapeli jedan oltar na cast sv. Paskala, a trgovac An-tun Katic darovao je za oltar Svecev kip.86 God 1737, za gvardijanstva O. Antuna Símica, dozvolom nadbiskupa An-tuna Kacica, uvedena je devetnica na cast sv. Paskala sa izlozenim Svetotajstvom.87 Pri svrsetku 18. vijeka zavede-na je bila i procesija na Svecev blagdan; ali o tome kasnije. Vjernici su, zagovorom sv. Paskala, primili mnoge milosti: sto potvrduju razni zavjetni darovi, koji se cúvaju u samo-stanskom pohranistu.
    2.	Krizni Put. — Poznato je, da je poboznost Kriznog Puta jedna od najglavnijih i najmilijih poboznosti Franje-vackog Reda. Sv. O. Franjo tako je cesto promatrao muku Isusovu i radi toga plakao, da je od velikih suza gotovo vid izgubio. Njegova djeca vjerno su ga slijedila u stovanju i promatranju muke Spasiteljeve. Oni su od vremena sv. O. Franje cuvari Spasiteljeva groba i drugih svetih mjesta, ko-ja je On svojim zivotom i smrcu posvetio i svojom pre-dragocjenom krvlju natopio. Uz neizrecive zrtve krvi i zi-vota oni su sacuvali i spasili za katolicku Crkvu ova, svakom krscaninu najmilija, mjesta. Svagdje po katolickom svije-tu nastojali su da sto vise rasire poboznost prema muci Isusovoj, ustanovljivajuci po crkvama i kapelama postaje ili stajalista Isusova Kriznog Puta. Sv. Stolica je, s obzirom na zasluge Franjevackog Reda u sirenju stovanja prema muci Isusovoj, udijelila Franjevackom Redu povlasticu, da
     86	Protocollo, 24.
    87	»La Novena di S. Pasquale fù instituita dal qm. R. P. Antonio Simich, allora Guard.no e primo Guard.no del Con.to, con il permesso di Monsgr. Archiv.vo qm. Antonio Kadcich, dell’ anno 1737.« Protocollo, 20; LACD, 427.