40
Dolazak cuvara Gospe od Zdravlja u Split
9.	Povratak na Dobri
    O. Zlatovic kaze, da je kaptol nasim Ocima, nakon sto su izgubili pamicu, ponudio crkvu uz 5 uvjeta; ovi uvjeti zajedno s 13 uvjeta bratovstine da su ih tako skucivali, da im nije ostajalo drugo nego — kako je prije rekao O. Ma-tas 73 — da metu crkvu i zatvaraju vrata; stoga da su oni ponudu odbili i odlucili se vratiti u Sinj; ta odluka da je razalostila nadbiskupa Cupilli, jer da je ona rasila sve nje-gove nade gledom na sjemeniste; da je ipak ustavio u sje-menistu O. Lovru iz Ljubuskoga i O. Marijana iz Mostara, nasa braca da su im dodijelila jos dvojicu, a ostali da su posli u Sinj.74
    Ovdje ima dosta netacnosti. O kakvoj ponudi crkve sa strane kaptola isprave nista ne govore, a nije ni vjero-jatna, jer parnicu nije vodio kaptol sam, nego i upravitelj crkve Don Petar Bozic i 3 starija samostana s njime, pa su razlozi njihove protivnosti i dalje postojali. Nije ispravno sto se govori o nadbiskupu Cupilli, jer on nije ni docekao svrsetka parnice, buduci preminuo 4 godine prije (11. XII. 1719). Istinito je, da su u Splitu ostali O. Lovro i O. Mari-jan Lekusic, jer su oni u sjemenistu predavali i za Cupilli-jeva nasljednika Ivana Krstitelja Laghi (1720—1730).
Narodu u Splitu zaista je bilo neugodno, sto su nasi Oci izgubili parnicu i sto su morali napustiti Pojisan. Stoga je zelio da bi se nastanili na kojem drugom dijelu grada. Ali nasim Ocima nije bilo vise do kakvih pokusa. Odlucise poci u Sinj i ondje sagraditi samostan, jer ce odatle biti blì-
nasa braca kaptolu usmeno priznavali sva njihova prava, zadrzana u tim trima uvjetiima, izjavljujuci da ce ih i unaprijed moci nesmetano vrsiti. Kod njih uopce nema govora o protivnosti Don Petra Bozica, zupnika na Luccu i upravitelja crkve na Pojisanu. Ne uzimlju dovoljno u obzir ni protivnost starijih samostana, koji su se s drugih razloga protivili gradnji sa'mostana, nego kaptol i upravitelj Don Petar Bozic. Radi toga nije vje-rojatno, da je ovu pamicu izazvala tvrdoglavost Fra Pavia Vuekovica, a ta je tvrdnja, po svoj prilici, jedan od grijeha koje su mu pripisivali nje-góvi licni protivnici, izmedu kojih je bio i sam arhivar, koji ga je nazvao »senex pestifer«, kakav Fra Pavao zaista nije bio.
     73	N. mj. 26.
     74	Monografije, 277; Franovoi, 208; Gradivo za povijest sinjskog samostana, 97.