86
Ugodni i neugodni dogadaji od g. 1733—1764
provincija mogia se je samo ponositi. To su bili ljudi, ko-ji su se odlikoivali i naukom i dobrotom. Svi su bili ucitelji bogoslovlja i filozofije: O. Jekusic i O. Brakus u provinciji, O. Lekusic u nadbiskupskom sjemenistu u Splitu, O. Vucié u Slavoniji, O. Karapandza u Budimu, a O. Filipovic u Fi-renei, Perudi i Budimu. »Oni bijahu poznati, veli O. Zlato-vic, kao zvijezde prethodniee nauka i dobrote, a provineijal kao pravo sunce na obzorju provincije. Od njih su se braca nadala svakom dobru, a oni su djelom pokazali, da se nijesu prevarili.« 19
 3.	Hospicij na Dobromu proglasen samostanom
   Spomenuti O. Gaetan za vrijeme boravka u Dalmaci-ji, osobito u Splitu, vidio je, kako je vazna tacka hospicij Majke Bozje u Splitu i kako je neophodno potrebit mladoj provinciji za opstanak i razvitak. Stoga preponici vrhov-nom staresini Reda, neka zamoli Sv. Stolicu, da ovaj hospicij pretvori u pravi samostan.
    Sv. Stolica uvazi ovaj predlog i vec 28. ozujka 1735 Papa Klement XII izda breve, kojim ovlasti splitskog nad-biskupa preuzv. g. Antuna Kacica, da u njegovo ime hospicij na Dobromu pregiasi samostanom. Breve Sv. Stolice odobri na 26 studenoga 1735 drzavni zbor u Mlecima i pro-slijedi ga na izvrsenje generalnom providuru u Zadru Dani-jelu Dolfinu IV. Ovaj ga sa svoje strane potvrdi 14. ozujka 1736, naredivsi splitskom knezu-kapetanu, da ga u djelo provede. Knez-kapetan primi ga na 24 travnja iste godine. Dan prije t. j. 23. IV. provineijal O. Jeronim Filipovic, koji je posredovao izmedu pojedinih vlasti i breve prenosio, pre-dade ga nadbiskupu preuzv. g. Antunu Kacicu na izvrsenje. 20
   Po crkvenim zakonima, da se podigne u jednom mjestu novi samostan, trazi se, da redovnici novog samostana mogu pristojno uzdrzavati i da se osnivanju novog samostana razlozito ne prative redovnici vec postojecih samostana. Da jedna redovnicka kuca postane formalnim ili pravim sa-
    18	LAPS, 228 si.
    19	Franovci, 254.
    29 Protocollo, 12, 16; LACD, 92, 209 si.