Zauzimanje vlasti za OO. Franjevce
31
    2.	Istoga daña predase sinjskom providuru Juliju Balbi slijedecu skupnu molbu na duzda mletackoga svi cetin-ski i zagorski serdari, harambase i poglavice krajina:
    »Mi svi poglaviti serdari, casnici i harambase Sinja ili Cetine i Zagorja, takoder u me svega hrvatskoga puka u Sinju, Cetini i Zagorju, klececi upucujemo Vasoj Prejasnosti jednodusnu molbu.
   Po predaji nasih djedova, otaca i preda, s najvecom ljubavlju i postovanjem pratili smo franjevacku redovnicku obitelj Bosne Srebrene nekoc u Rami u Bosni pod turskom drzavom, zatim u Sinju u Cetini, sad napokon, po dobrosti-voj dozvoli Vase Prejasnosti, u crkvi Gospe od Pojisana kraj Splita. To cinimo, da se oduzimo strogoj pravdi i duznoj zahvalnosti prema ovoj zajednici dostojnoj svakog postovanja. Jer pod duhovnom upravom ovih slugu Boz-jih, i nasi stari i mi, kako' u Bosni tako i u sretnoj drzavi Prevedre Republike, ostali smo vazda cvrsti u katolickoj vjeri i vjerni podanici Vase Prejasnosti, buduci da su nam oni uvijek davali sjeme sv. evandelja i hranu rijeci Bozje, uslijed koje ni dok smo bili pod turskom vlascu ni ovdje nijesmo odustali od sv. vjere. Pace dok su ñas dvorili, ne-ki od njih, osim velikih nepogoda i pogiblih vlastitog zi-vota, bili su od Turaka ubijeni i pogubljeni, kao sto je bilo i pri posljednjoj opsadi Sinja, gdje su ostali zatvoreni u tvrdavi kao junaci, hrabreci ñas i poticuci na obranu, kad su jadnici placuci gledali, kako im turska vatra pretvara u pepeo i crkvu i samostan. Vasa Preuzvisenost blago sa-zaljujuci njihovu bijedu, obavijestivsi se prije kod svog generala Erna, i zeleci ih rasprsane skupiti i kao redovnike negdje smjestiti, takoder radi njihovih zasluga, proslog mjeseca srpnja svojom easnom poveljom blagostivo im je dala crkvu Gospe od Pojisana kod Splita s ovlascu da tu sagrade mali samostan. Tu su vec postavili temelje na veliku radost gradana i veselje svega puka, navlastito bo-sanskoga, koji boravi u Splitu i od njih je u vjeri uzgojen. Do nasih je usiju doprla, na nasu najvecu zalost i na nego-dovanje i sablazan svega puka, vijest, da se ovim Ocima pribjeglicama prave neprilike i da ih se prijeci da ne sagrade samostan, a to cine neke posvecene crkvene osobe, od kojih neki ne uzdajuci se u Bozju providnost boje se da