O. Bernardin Pavlovic 215 provincijala O. Ante Markovica, svrsetkom god. 1732, dao dozvolu i pismeno. Kad je pak velika bosanska provincija god. 1735 bila razdijeljena na tri, i od toga nastala posebna franjevacka provincija u Dalmaciji, novoj provinciji bio je potrebit novi samostan u Splitu kao sredistu. Papa Kle-ment XII breve-om od 28. III. 1735 ovlastio je nadbiskupa Kacica, da hospicij na Dobromu proglasi pravim samosta-nom i dispensira od pristanka drugih starijih samostana, koji se je trazio po crkvenim propisima. Nadbiskup je dobio Papino pismo 25. IV. 1736, odmah o njemu obavije-stio doticne samostane i, dispensirajuci od njihove privole, nakon dva dana, t. j. 27. IV. 1736, ovlastio provincijala O. Jeronima Filipovica i njegove nasljednike, da hospicij na Dobromu proglase pravim samostanom: sto je ucinjeno jos istoga dana.28 Time je nadbiskup Kacic postao jednim od najvecih dobrocinitelja samostana Gospe od Zdravlja, jer je bio osnivac samostana i crkve kao sto je bio osnivac javnog stovanja Gospe od Zdravlja. Radi ovih i radi drugih njegovih zasluga staresinstvo provincije, posebno vri-jedni O. Jeronim Filipovic, koga je uvelike cijenio, bili su mu pri ruci u svima poteskocama, pa ga je proglasilo i su-bratom (confrater) provincije sa svima duhovnim pogodno-stima. Preminuo je 7. X. 1745, na osminu sv. Jeronima, po-krovitelja Dalmacije, komu je bio posebno pobozan.27 3. O. Bernardin Pavlovic28 Kad se je Bogu svidjelo, da proslavi sliku Gospe od Zdravlja, sto se je cuvala u malom hospiciju OO. Franjeva-ca na Dobromu, te da po njoj sacuva Dobri od kuge, sta-resinom hospicija bio je O. Bernardin Pavlovic iz Stona. Nasa braca nijesu tada imala ni crkve ni kapele, a ni pri-stojnog prebivalista. Uprav su dobili dozvolu da grade samostan, a s njim i crkvu. iO. Pavlovic bio je poceo graditi 26 V. gore str. 87—89; Crnica, Glavni dogadaji, s. 13 si. 27 Farlati, n. mj. 557; Fra Ante Gospe od Zdravlja, n. mj. 57; Zla-tovic, Monografije, 392. 28 Fra Ante Gospe od Zdravlja, O. Bernardin Pavlovic, u »Gospi od Zdravlja« 1935, s. 83—86, 119—122.