I
nika, — kako se to jos i danas vidi medu iskopi-nama rimske Salone, hrvatskoga Solina. I sam pogled na ono mnostvo tako profaniranih grobnica, ovlascuje svakog posjetnika tih, u cijelom svijetu glasovitih, iskopina, da sebi predoci, kako su te horde postupale sa zivima! Tko nije, odmah na prvi glas, da se barbarski vai priblizava, umaknuo u sume i u nepristupne strane, platio je glavom, ili ga odvedose u roblje, te sv. Jerolim svome opisu dodaje i ove straine rijeci: »Kamogod se okom ogledas, svuda vlada tuga, boi i slika smrti«.
   Sva je sreca, sto nijedan od tih barbarskih na-roda nije shvatio blagi poziv jadranskih valica, sto nijednoga od njih nije mogio da zanese ni bijesno valovlje divnoga tog mora, te sto se nijedan nije ni zadrzavao dulje na pitomoj, u ci-tavom svijetu jedinstvenoj jadranskoj obali. Pi-tanje je, da li bi se bez te obale narod hrvatski bio odrzao kroz tolika stoljeca, kad je nestalo daleko brojnijih i mocnijih narodananegdasnjemrimskom tlu, ali je nesumnjivo, da se bez nje mi ne bismo danas mogli ponositi »Lijepom nasom domovinom«, jer druge, ovako lijepe, ne nadose oci nasi nigdje, ni u jednom kraju Evrope! Posjedniku istocne jadranske obale bijase uz to Providnost namijenila golemu zadacu, da stoljecima spasava krscansku kulturu; a da li bi se bio nasao drugi koji narod, koji bi s jednakim samoprijegorom tu zadacu izvrsio, kao sto ju je izvrsio narod Hrvata? Svaki silnik, s kojim smo tijekom stoljeca dosli u sukob, ili smo silom prilika ikad dospjeli pod njegov jaram, lako je uvidio vaznost nase jadranske obale
8