podloznistva, netom je uredio nutarnje prilike, obustavio je onaj sr amo t ni daña k«.1)
   Navedena svjedocanstva neoborivo utvrduju, da je hrvatski vladar primao od Venecije godisnji danak za slobodnu plovidbu nasim arhipelagom. Mi na ta svjedocanstva mor amo nadovezati jos i druga, da bude pitanje svestrano rasvijetljeno i utvrdeno, da se ne bi ponovilo, sto se prije kakvih 25 godina dogodilo, da je rodeni Hrvat ustvrdio, kako Venecija niti je placala, niti je trebala da sta placa Hrvatima u ime danka za slobodnu plovidbu.2)
   Koliko god je pitanje mletackoga danka nepo-bitno rijeseno u samima navedenim starijim vre-lima mletackim, ipak se je nasao gdjekoji pisac, u poznijim vjekovima, koji je na svoju ruku, ho-tice ili nehotice pokusao zamutiti smisao tih vrela. Pri tom poslu treba da u prvom redu spomenemo zaliboze naseg covjeka, vise puta spomenutog Ivana Lucica, koji u svojem monumentalnom djelu napisa: »Istina je, da su Hrvati dugo vremena pri-mali nekakav danak, ali to ne bijase podniposto danak mletacki«. Da tu tvrdnju potkrijepi, doda, kako je car Basilij Macedonac dopustio dalma-tinskim gradovima, da onih 710 zlatnih solida, sto su dotte placali bizantinskom upravitelju, odsele placaju Hrvatima, da imaju od njih mira, pa su eto tako primorski gradovi ostali dankom obve-zani prema Hrvatima. To bijase, umuje Lucic, je-dini danak, sto su Hrvati primali za slobodnu plo-
    ») O. c. I., 122.
   2)	Novak G.: Slaveni i Venecija do god. 1.000. — U izvjestaju c. k. velike realke u Splitu za god. 1912.-1913.
78