Saracena! — sto su izvrsili nasilje na papinskim poslanicima. — Tu je osvetu doista i izvelo bizan-tinsko brodovlje uzduz nase obale, dok su Hrvati jos bili zabavljeni vojevanjem u Italiji. O tom imademo klasicno svjedocanstvo u pismu, sto ga je g. 871. car Ljudevit upravio caru Basiliju. U tom pismu Ljudevit predbacuje i spocitava istoc-nom caru, sto je njegov admiral Niketas, pod iz-likom, da osveti papinske poslanike, koje bjese otpremio iz Carigrada bez dostatne pratnje, zloci-nacki opljackao Hrvatima sve kod kuce. Car da-pace veli -»nasini Hrvatima«, koji su se s brodovljem svojim zadrzavali kod Bari-a u poduzecu opce ko-risti, i kad oni nisu ni na kraj pameti mogli imati, da im prijeti kakva opasnost od bilo koje strane, pa zavrsava: »jer da su (Hrvati) nesto takovo mogli predvidjeti, to ih zio ne bi bilo snaslo«.*) U tom pismu Ljudevit na kraju opominje istocnoga cara, neka tu nepravdu popravi, ako mu je milo njegovo ■prijateljstvo, a zarobljenici neka se puste na slobodu.
   Nije se tesko domisliti, kako se je Hrvata, i u domovini, i onih kod grada Baria, dojmila tolika opacina i necuvena nevjera! Savez izmedu dva cara odmah se raspao; dapace jranacki car zumo posalje u Carigrad poslanika, da zaiste zadovoljstinu za svoje saveznike Hrvate. I kad se je Bizant na to oglusio, nastalo je ogorceno dopisivanje izmedu oba vladara. Basilij je dobacio: »Da nije bilo moga brodovlja, propadoste u Italiji«, na sto Ljudevit odbrusi, da je kukavno »citavo to brodovlje kao i
   *) Docum. p. 361—62.
43