V. O MLETAÒKOM DANKU
   Kad se sjetimo, koliko su se sve do god. 887. upinjali Mlecani da zagospoduju naiom obalom, ne bi li, kao njezini gospodari, mogli bezbrizno pioviti nasim arhipelagom, a i nametnuti svoju volju drugima; kad se sjetimo velikog otpora Hr-vata, koji su ustrajnoscu i junastvom uvijek osu-jetili ta mletacka naprezanja; kad uvazimo konfi-guraciju nase obale i naieg arhipelaga, te sve neprilike, s kojima je navigacija u predmilenijsko doba bila prisiljena kod nas racunati, i kad se konacno sjetimo velike hrvatske pobjede na moru 18. rujna 887., dolazimo do zakljucka, da Mleca-nima konacno nije preostajalo drugo vec: ili se odreci plovidbe istocnom stranom Jadrana, ili se nagoditi s Hrvatima. Odreci se plovidbe istocnom stranom Jadrana nisu mogli, jer bi to za njihov grad bila gotova propast — a razlozi su poznati — pa im stoga nije preostajalo nego se s hrvatskim vladarom nagoditi. Oni su se odlucili za ovo drugo.
   Pa u istinu: niti je bilo kakvo nasilje, niti je bio jedinstven slucaj, sto su Hrvati tada iskoristili svoju pobjedu i svoje gospodstvo nad morem. Doista ovo zadnje se nije slagalo s rimskim pra-vom, jer ovo ubrajaie mora medu predmete, koji ne mogu biti necije vlasniitvo, kao sto ne mogu
68