bez ziga veleizdaje, a romanski gradovi ne bi se usudili iskazati bilo kakvu uslugu Mlecanima u ratu s njihovim susjedom na kopnu, hrvatskim knezom.
   Candiano je krenuo iz Mletaka, ali ne znamo, kojim smjerom. Tesko da se je usudio bez oduska prepioviti onih 60 morskih milja, sto rastavljaju Veneciju od Pole; a tesko je opet pomisliti, da je obilazio dugackim obalama onoga zaliva. To bi bilo mnogo sigurnije, ali skopcano s velikim gu-bitkom vremena. Bilo kako mu drago, kad je Candiano stigao pod Polu, brodovlje mu se je moralo koji dan odmarati, jer ga je cekala vrlo teska zadaca, kad obide istarski poluotok, i zade medu otoke, sto se nizu od Cresa prema jugu i jugoistoku.1) Ti otoci ako ne bijahu nasi, ne bijahu ni mletacki posìed. Ali su na njìma bili svakako naseljeni Hrvati. U Losinju se je do prije 100 go-dina odrzala hrvatska liturgija! — Od Pole do Zadra vallalo je Mlecanima prepioviti nista manje od 80 morskih milja! Na toj se je plovidbi Candiano zadrzao svakako dulje vremena. Njemu su bez sumnje smetale i morske struje, razlicni vje-trovi, a po svoj prilici i nenadana jadranska bura. Da je njegovo brodovlje piovilo i po noci, Kvar-nerom ili Kvarnerolom, ne moze se ni pomisliti, po gotovu, kad se je morao bojati, da ga nepri-
    *) Pretesko je dopustiti, da je Candiano, kad je obisao istarski rt, za§ao u Vela Vrata, obiSao sjeverni dio Cresa i prosao u Mala Vrata, da se spusti nize, u potrazi za hrvatskim brodovljem. Senjska su Vrata bila uvijek opasna, pogotovu u ono doba, za brodove priliino visoke, a koji su malo »gazili«, jer su bili bez tereta.
62