stocno carstvo, malo koj'a drzava u Evropi bila :onsolidirana, ovlascuje nas, da ustvrdimo, da je ada — polovicom VII. stoljeca — drzava Hr-(atska bila toliko jaka, da nisu nasi boljari strettii, da bi ina, dok cvijet vojske bude ratovao na frugoj obali Jadrana, itko mogao ugroziti zemlju od ma bilo koje strane. A za provedenje takve ■Iredenosti i konsolidacije, u zemlji, gdje je tremalo sve stvarati, trebalo je prilicno vremena.
   Nije ipak sama uspomena na prijelaz Hrvata Breko Jadrana i njihovo vojevanje na drugoj obali ■ìogla nadahnuti papu Agatona, da ponudi Hrva-tìma vec spomenuti ugovor sa sv. Stolicom. Imade j< i jedan dogadaj, koji se je desio bas oko g 642., ■oji je taj isti Papa znao ocijeniti, i koji sluzi na «iku nasih otaca VII. stoljeca.
■ U suvremenim se izvorima cita, da je papa man IV., rodom Dalmatinac, poslao oko te iste ■odine (642.) u Dalmaciju silu novaca, da se ot-■upe od Hrvata robovi, njegovi zemljaci. Ti robovi Jle bijahu ratni suznji, jer se nigdje ne cita, da ■u se starosjedioci Dalmacije ogledali s Hrvatima Ha bojnom polju. Prema duhu onoga vremena Ssvojitelj je u osvojenoj zemlji smatrao sve zitelje Jvojim robljem. Tu se dakle pod robljem Hrvata iogu razumijevati samo pripadmici teritorija pri-lorskih gradova, koji su sami sacinj avali tadasnju )almaciju. Da je papa Ivan prije zasjeo na rimsku tolicu, bio bi se jos prije odlucio da pomogne vojim zemljacima, otkupivsi one, koje Hrvati matrahu svojim robljem. Umjesno pak primje-uje jedan njemacki ucenjak, koji nije bas sklon Irvatima, da Papa ne bi bio poslao velikih svota
19