obalu otoka Paga, i uz sjevernu obalu dalmatin-skoga kopna. Znati naime, odakle ce se pojaviti neprijatelj, moci ga spokojno cekati u najsigurnijoj zasjedi, moci isploviti nenadano svaki cas i prisi-liti ga izmorena na bitku, pa ostaviti sve te pred-dnosti i povuci se ili usredotociti svoje brodovlje daleko na jugo-istoku, gdje manjka za ratno bro-dovlje svaka cestita baza, to bi bio — rece mi jedan cijenjeni strucnjak nekadasnje ratne morna-rice — propust, koji bi odao pomanjkanje sva-koga pojma o strategici na moru, a ne bi se mogao sloziti ni sa zdravim razumom.
   Bitka dakle kod Mikulina Rta morala se je razviti evo ovako: Nocno signaliziranje1) s kvar-nerskih otoka bez sumnje je obavjescivalo Hrvate
o	kretanju Candianova brodovlja. Ranim jutrom 18. rujna 887. Mlecani su ostavili zadnje svoje nociste pod otokom Mulatom (Melada), koji im je bio za to najzgodniji, (ali nije iskljuceno, da su nocivali u zaklonici i kojega drugog blizeg naseg otoka), te su krenuli istocno jugo-istocnim smje-rom, da dospiju cim prije u Zadarski kanal. Isto-dobno je i hrvatsko brodovlje izvuklo sidra u spo-menutim svojim wvalama otoka Paga i dalmatinske obale, te je zaplovilo, drzeci se u blizini te obale, a imajuci na oku Mlecane, koji su se primicali sve to vise. U zgodan cas Hrvati su se otisnuli podalje od obale i pokazali neprijatelju nekoliko brodova, dok je glavna eskadra naumice zaostala. Mlecani
   ‘) Vatrama. Ovako su pouzdanici Uskoka dojavljivali sve do Senja kretanje Mlecana cak u srednjem Jadranu u XVI. i u XVII. stoljeéu.
64