tacki drage volje placati taj namet, da im roba bude sigurna i da mogu mirno pioviti uzduz obale Dalmacije, koja je lukama vrlo bogata, a njima, trgovcima, prijeko nuzna; jer, — naglaiuje taj izvor — kada god se ne usudise pioviti uzduz te obale, poradi Uskoka, toliki su im brodovi nàstra-dali, prisiljeni pioviti pucinom daleko od luka.1)
   Ta je vijest, kad se pozorno procita, vrlo drago-cjena za ovo nase pitanje. Tu se predlaze nacin, kako ce Venecija, bez opterecenja drzavne bla-gajne, placati Uskocima 40 hiljada dukata svake godine. Pa kad se je to mogio predlagati krajem XVI. stoljeca, zaito nije Venecija i u X. stoljecu bai na taj nacin mogia pobirati od svojih pomo-raca stanoviti postotak, da se sabere svota, nuzna za podmirenje danka hrvatskom vladaru? Nije li se taj prijedlog glede placanja Uskocima mogao osnivati na nekoj tradiciji, koja se je vukla, glede oporezovanja mletackih trgovaca, cak iz X. stoljeca? Stoga se vijest Ivana Djakona lijepo dopu-njuje s onim, ito piie Dandolo. — Duzd bijaie odgovoran hrvatskom vladaru za danak, drzava je za to pobirala od pomoraca posebni porez, pa stoga, kad je duzd odlucio uskratiti Hrvatima taj danak, on je »per edictum«, javnom naredbom, rijesio mletacke trgovce duznosti daljega uplacivanja na-meta na robui pod tim naslovom. Nadalje: ako su Mlecani u XVI. stoljecu, kao gospodari najvecega dijela Jadrana, razmisljali, ne bi li se obvezali, da neito placaju Uskocima za nesmetanu plovidbu
   *) Monumenta Uscoccorum (Monumenta Slav. Mer. XXXII.) p. 386.
76