zeo. To znaci, da je kralj Stjepan bio vec pokorio sve primorske romanske gradove, i da su svi ostali pod njegovom vlasti, osim Zadra, koji se je predao Mlecanima.1) Contareno je tom prilikom, kad su mu se izjalovili pokusaji, da osvoji otocne gradove u juznoj Dalmaciji, odlucio iznenaditi Du-brovcane, ali ti su se domislili njegovoj nakani i odmah uzeli graditi tvrdu sv. Lovrinca. Contareno nije ni pokusao da iskrca svoje cete, vec je na-stavio plovidbu, toboze na Istok. Ujedljivi kroni-cari dubrovacki tom prigodom zabiljezise, da su Mlecani, ne bi li bar donekle naknadili troskove izjalovljenog im poduzeca, poceli otada svojim veslacima, t. zv. »galijotima«, radunati 14 mjeseci za jednu godinu! Mletacki galijoti prozvase od tog doba dubrovacku tvrdavu Mal-paga, »zio placa«, jer su dobivali za 14 mjeseci, koliko prije za 12, i kadagod bi tuda mimo piovili, klicali bi »Malpaga«.2)
   Stjepanov sin, kralj Petar Kresimir IV. (1058. do 1073.) nastavio je ocevo djelovanje oko uspo-stave hrvatskog gospodstva nad Jadranom, i on je konacno, godine 1069. u kraljevskom Ninu, okru-zen hrvatskim velmozama, mogao doista kazati: »Bog svemoguci rasirio je moju drzavu na kopnu i na moru«. Gradovi dalmatinski vec od prve godine njegova vladanja priznadose ga svojim pokro-viteljem, te u javnim svojim ispravama, pocevsi od g. 1059. navode njegovo ime, ponajvise samo. U tim ga ispravama svecano priznaju svojim kraljem,
   *) Docum. p. 444.
    2) R e s t i o. c. p. 42.
98