kronicara s vremenom je nestalo, kao sto su nestaie i zaduzbine nasih Vladara, za kojih su ti nasi analisti svoj vijek boravili, pa nam je, u zadnje doba, tek koje u kamenu virezano slovo odalo polozaje tih zaduzbina. I tu su se pocele vrsiti cedne iskopine, koje su nam u kolovozu g. 1898. iznijele na povrsinu kulturni spomenik, kakvim se, za X. vijek, mozda nijedam narod ne moze podiciti: natpis na grobnici hrvatske kralj'ice Jelene.
   Vrijedno je pero dokazalo, da su Hrvati, dose-ljeni u zemlje, koje obrubljuje jadranska obala, u zadnjoj cetvrti sedmoga stoljeca sklopili s papom Agatonom jedan ugovor, koji bi moderni diplomati mogli zgodno nazvati »nenavalni pakt«, ili »protivuratni ugovor sa sv. Petrom«.1) Taj ugovor s jedne strane bjelodano svjedoci, da su tada Hrvati bili vec krsteni, jer se poganski narod ni u cem ne bi obvezivao prema svetoj Stolici; a s druge strane taj1 pakt daje naslucivati, da su vec tada Hrvati raspolagali svojom pomorskom silom, kojom su mogli ugrozavati i romanske gra-dove na jadranskoj obali i dijelove Apeninskog poluotoka, gdje su zivjeli vjernici katolici. Jer papa Agàton ne imadase nikakova razloga, da se zalaze za druge narode na sjeveru ili na istoku hrvatskih zemalja, buduci da svi ti narodi ne bijahu tada joste ni krsteni. Papa je dakle imao razloga, samo s obzirom na pomorstvo Hrvata, da
   ') Dr Sakaè u »Croatia Sacra« I. — Zagreb 1931. Novinstvo se s obje strane Atlantika zainteresiralo za taj drevni »protivuratni« pakt Hrvata sa Svetom Stolicom. — »Osservatore Romano«, 27. XII. 1928.
2
17