njima bijase svakojakih ratnih sprava za hitanje kamenja i drvlja. Te su sprave zvali »mangani«, »manganelle«, »trabucchi«, »bricolle«. Dromone su mogie pioviti i na jedra, ali samo kad je vjetar bio u krmu. Od IX. vijeka dalje, naziv »dromona« bijase opcenit za sve ratne brodove, bas onako, kao sto bijase u cansko rimsko doba naziv »liburna«, ili pocevsi od XIV. stoljeca naziv »galija«.
   Tome opisu treba dodati to, da su ti poliremski brodovi mletacki imali na prednjem dijelu, ali pod skorupom, zeljezni ili mjedeni bodez, stari rimski »rostrum«. To bijase najopasnije oruzje za neprija-teljski bxod, ako su veslaci bili dobro izvjezbani, te ako su kormilari znali vjesto kormaniti ona dva vesla siroka pera ispod krme. Sva je prilika, da su takva dva vesla doista jos tada zastupala kor-milo, jer kormila u jednom komadu spominju se nesto kasnije, u X. stoljecu. Kad bi zapovjednik eskadre dao trubljom ili crvenom zastavom znak za juris, zapovjednici pojedinih brodova nalagali su nadstojnicima veslaca, da zaveslaju svom sna-gom protiv neprijatelj-skog brodovlja, ali podrza-vajuci uvijek bojni red, u kojem bijahu svrstani brodovi. Sve je stajalo do toga, hoce li bodez kod sudar a probiti neprijateljskom brodu oklop na rebrima. Ako je uspjelo, da se taj oklop probije, naravski ispod skorupa vode, otvarala se rupa, kroz koju je prodirala voda i brod je poceo tonuti. Nije li taj udarac uspio, a brodovi su dospjeli u nepo-srednu blizinu, tad su posebne sprave pocele sipati na neprijatelja svako moguce strjelivo, u prvom redu kamenje, dok su brodski pracari nastojali pogoditi pojedine borce. I ako je uspjelo potopiti
52