da bi se takva plemena mogia sloziti i za preko-morsko ratovanje, daleko od svoje zemlje, tesko se moze priznati. Bit ce stoga najblize istini, da su mnogo prije vojne na BeneventinSku vòjvodinu nasi oci bili slozeni u jednu drzavnu cjelinu, te da su imali na celu jednoga vrhovnoga poglavara. koji ih je u toj vojni i vodio. Ta drzavna cjelina valja da je postojala i onda, kad su oni mnogo kasnije sklapali spomenuti »mirovni ugovor« sa sv. Stolicom, jer inace do njega ne bi bilo ni doslo. Ali, dok su se osjecali u svojoj zemlji prevec sigurni, njihova se drzavna cjelina potresla: valja da su se pocijepali u manje skupine, a tad im je malaksala i snaga, pogotovo na moru. Otpornost im je bivala sve slabija, cim dalje je trajala njihova pocijepanost, te nije cudo, sto su najzad postali tudi podloznici. I zaista, kao da je trebalo, da Hrvati osjete verige i jaram franacki, pa da se osvijeste i potxaze sebi spasa u medusobnoj slozi i uspostavi jedne drzavne cjeline! — Samo tako mozemo protumaciti, kako je to, da nam se poslije beneventanske vojne iz g. 642. nije sacuvala ni ci già vij est o momarici hrvatskoj, ako se izuzmu opcenite vijesti o prvim sukobima s Venecijom, sve dok oci nasi ne otresose sa sebe franacki jaram, dakle za golemi razmak od kakvih 150 go-dina. Kod Hrvata bijase nestaia jedinstva, a bez toga nije mogio da bude jakosti ni na kopnu ni na moru. Na moru ih je pak cekala dvostruka za-daca: da zastite svoju obalu od saracenskih gusara, i da suzbiju presizanja Venecije, koja nije mogia da osigura svoje pomorsko trgovanje bez posjeda nase jadranske obale. A kako kod Hrvata, tako je
24