ugnijezdio. Da se je to zbilo, mozda nas Hrvata pod narodnim nasim imenom danas ne bi ni bilo: ono nekoliko hrvatskih plemenitih rodova, koje Grci zvahu »Sklabarkontes«,1) mozda bi bilo iscezlo u moru velikih naroda. Ali to se nije dogodilo, i mi Hrvati smo tu: mi posjedujemo nasu jadransku obalu, iako ne svu, i nas nas Jadran veze sa svim narodima bijeloga svijeta.
   Kad se uzme u obzir sve to, postaj e skoro spo-redno pitanje, kada su se prve skupine Hrvata doselile na obalu Jadrana. Bilo bi lijepo, kad bismo bili nesto bolje upuceni u to pitanje; ali danas je glavno to, sto smo svijesni, da je ova obala nasa, i sto mozemo ponosno istaknuti, da su se poradi nje valovi Jadrana mnogo puta zaru-menili plemenitom hrvatskom krvi. Posve je moguce, da je u ovim nasim krajevima bilo hrvatskih plemena jos u doba, kad su se drevni Libumi pro-dicili u pomorskom umijecu; moguce je, da su njihovoj slavi mnogo pridonijele i hrvatske misice, kad se je god. 31. pr. I. u odsudnoj bitci kod Akcija, rjesavalo pitanje, tko ce postati gospo-darom rimskoga svijeta; moguce je, da su Hrvati poceli pridolaziti u rimsku Dalmaciju istom u doba cara Filipa Arapina, i to pod imenom Karpa, s kojima je bas taj car ratovao (g. 245—247 po I.) i prozvao se »Carpicusc, kako to nagada odlicni nas povjesnicar Smiciklas;2) konacno nije nemo-guce, da su Hrvati dugo vremena bili narodna
    *) Gospodari Slavena.
    *) Isti nas povjesniiar Smiiiklas dopusta, da je mogio biti Hrvata medu pomocnim Èetama rimskim u Citavo carsko doba, od Oktavijana dalje. Takve su vojnike zvali
11