nuli u potjeru za otmicarima. A kad su ih stigli, da su ih prisilili, da povrate i nevjeste i blago. Na uspomenu pak toga sretno svrsenog dogadaja da se je svake godine slavila svetkovina, koju pro-zvase »delle Marie«. Duzd je svake godine u sjaj-noj pratnji polazio u crkvu Santa Maria Formosa, te darivao mirazom iz drzavne blagajne 12 siro-masnih djevojaka.1) Ali treba naglasiti, vecina kro-nista taj dogadaj ne spominje. — Izgleda doduse vrlo cudnovato, da su Hrvati mogli doploviti u Lagune, usidriti se i iskrcati se, a da ih Mlecani ne primi jete! Stoga Romanin nagada: »Kad su Mlecani odlucili, da se ima proslaviti sretno sklop-ljeni mir s Hrvatima, tu su slavu spojili s davnim jednim obicajem, i tako je eto nastala svecanost »delle Marie« i legenda o otmici mletackih ne-vjestica«.
   Kad je mladahni hrvatski kralj Miroslav na-silnom smrcu poginuo (849.), domogao se je vlasti njegov ubojica, ban Pribina, ali jos iste godine popeo se je na prijestolje Miroslavov brat Mi-hajlo Kresimir II. Za gradanskoga tog rata pócese otpadati juzni dijelovi kraljevstva; a otpade, cini se, i Bosna. Gradovi pak i otoci povratise se pod vlast Bizantinaca. U takvim prilikama nije cudo, sto je spala i vojna sila hrvatska, na kopnu i na
   ') Lorenzo de Monaci dokazuje, da se je otmica zbila u doba duzda Petra Partecipazia (939.-942.); Sabellico i Sañudo pak vele, da je to bilo u doba Petra Kandijana III., dok F i 1 i a s i prenosi otmicu u doba Petra Tradonika — Romanin se slaàe sa Sabellicom i Sanudom. — Molmenti. Povijest Ve-necije. Senj 1888. p. 45-46. Romanin, o. c. pag. 234.
90