jama morali biti vrlo maleni. Kad bi taj prigovor stajao, onda bi Hrvati morali imati ljestve, da se iz svojih najvecih brodova popnu na mletacke naj-manje; a ipak su Mlecani citava stoljeca zivjeli u strahu od pomorske sile hrvatske! Kad bi spome-nuti prigovor stojao, bi li car Konstantin u svojoj knjizi mogao takve malene hrvatske brodove na-zvati skupnim imenom sile (dynamis), kao sto on uistinu naziva ratnu mornaricu hrvatsku; po go-tovu, bi li on smatrao vrijednim, da se takvim sitnizem u svojoj knjizi bavi? Car je imao pod svojom prijestolnicom svaki dan pred ocima vece ili manje odjeie grcke ratne mornarice, dakle je mogao imati pravi pojam o tom, sto je, kakav i koliki moze da bude ratni brod; pa da su hrvatski ratni brodovi mogli biti uistinu maleni, kao sto bi neupucen covjek u pomorskim stvarima mogao izvesti iz njegove knjige, car bi to nerazmjerje hrvatskih prema njegovim brodovima bio i naglasio.
   Bez veslaca se ratni brod nije mogao ni pomi-sliti u citavom starom vijeku, a i sve do pod konac srednjega vijeka. Nauticke vjestine staroga i srednjeg vijeka ne mogu se ni izdaleka uspo-rediti s modernima, poglavito u pogledu upotrebe i upravljanja jedriljem. Ono, sto se danas zove manevrom na jedrenjaku, bijase i starim i sredo-vjecnim narodima gotova nepoznanica. Pronaci kut jedra s jarbolom, da se odmjeri pravac plovidbe; izmjeriti taj kut; pronaci kut jedra s vjetrom, da se vjetar najkorisnije izrabi za sto brzu plovidbu; te uopce sve ono, sto nam je danas pod naslovom »manovre« jedriljem poznato, spada u novi vijek.
85