plovidbu nasim morena, ujedljivo pisao, »da se nije mogio od Mlecana zahtijevati, da se na svom putu svrate u neko neretljansko(!) doticno hr-vatsko mjesto, tu danak piate i onda tek dalje piove.« — Danas, naravski, jer istina konacno pobjeduje uvijek, i skolska dieca uce, da su nam Mlecani danak placali za slobodnu plovidbu nasim arhipelagom. Ali o tom kasnije.
  Kao sto nemamo nikakvih nasih domacih izvora, da utvrdimo tocno, kad je pocelo i kad je zavrseno doseljivanje Hrvata u zemlje obrubljene jadran-skom obalom, tako smo i glede pomorstva Hrvata p risii jeni da se za citavo doba narodnih nasih vladara, dakle za dugih pet vjekova, zadovoljimo s onim, sto tudi Ijudi, u tudim zemljama, o po-morstvu nasem pribiljezise. Susjedni narodi, kao sto to vec biva u svijetu, rijetko da su medusobno prijatelii, ili barena jedan drugom skloni, a tako je i sa susjedima starih nasih otaca: i, ako su ovi nesto o pomorstvu hrvatskom pribiljezili, to znaci, da je to pomorstvo u medunarodnim odnosima nesto znacilo, da se je uvazavalo; pa ako je u tom pogledu svjedocanstvo tih inozemnih kronicara ista u prilog moci Hrvata, onda to znaci, da je to bila i istinai, jer tudi kronicar nije mogao imati nika-kova razloga da izmislja nesto povoljno za nase pretke na obali Jadrana, zbog koje su im obale susjedi, posve shvatljivo, zavidali svi redom. Nije medutim iskljuceno, da je i kod nas koji samo-stanac u zaduzbinama nasih vladara, u kliskom, solinskom ili bihackom polju, ipak zabiljezio, sto je sana dozivio, vidio, ili od drugih cuo glede naseg pomorstva; ali biljezaka tih hrvatskih analista i
16