i za konsolidaciju nase drzave i za gospodarski | nas napredak, pa nam je odmah, ako je samo mogao, spremno otkidao komade te obale, ili je pokusao, da nam je citavu otme. Znao je svaki takav silnik, da nam time sakati narodno i drzavno nase tijelo, da nam lomi svaku otpomost, da nam time onemogucuje svaki prirodni, a po njemu i kulturni napredak. S nevjerojatnoscu granici, sto smo mi sve dozivjeli baS u pitanju naSe obale, a po njoj i u pitanju integriteta naseg teritorija! Od Boke do Zrmanje vijala se na jadranskoj obali fc stotinu godina (1815—1918) jedna zastava nasega ;; vladara-tudinca, od Zrmanje do Istre druga, u Istri pak do Soce opet ona prva! Obje te zastave predstavljahu jednu drzavnu cjelinu i jednoga vla-dara, ali komadi nase obale, nad kojima su se one vijale, bijahu jedan spram drugoga inozemstvo, te nas covjek, podanik istoga vladara, bijase u jednom ili drugom kraju te nase obale tudinac, pravi bespravni tudinac! Znali su silnici, sto je i koliko je znala stvoriti saka Hrvata na malenoj, ali slobodnoj cestici nase obale, pa su se domisljali, sto bi hrvatski narod, ujedinjen i u potpunom posjedu svoje divne obale, dakle ujedinjen i slo-bodan, bio stvorio i za sebe i za civilizirani svijet! Povijest nas naime uci, da primorski narod, ma koliko malobrojan, ako znade i moze da izrabi more, koje mu place obalu, u mnogom pogledu moze da stvori cudesa, moze da postane kulturnim prednjakom ostalim narodima. Da drevni Heleni ne imadose svoje divne razvedene obale, da ne shvatise vaznosti mora, i da se ne posvetise po-morstvu, te da, ploveci poznatim morima i trgujuci