roda, ujamcena medjunarodnimi ugovori . . . Politika nasa zahtjeva, da Hervati zive derzavno ne a ili pod Austrijom, nego uz Austriju . . . Sabor derzavni Hervatah, a ne kakovi zajednicki austri j ski rajhsrati, senati, delegacije, parlamenti itd. da resivaju nad kervlju i novcem nasim;
—	da se riesiva izkljucivo voljom naroda her-vatskoga : da li je p r a v e d n o, i da li nam je k o r i s n o Austriju u ovom ili onom pitanju her-vatskom kervlju i novcem poduprieti i pomoci? Pa ako da, koliko bi se imalo u tu sverhu narodnoga novca i kervi dopitati?«17)
  U tim izmijenjenim okolnostima sve se vise uvida ekonomska zarobljenost Hrvatske, sve je jaca opozicija protiv Nagodbe i sve se jace naglasava potreba financijalne samostalnosti, pridizanje do-mace privrede, kao i potreba sudjelovanja najsirih slojeva u politickom zivotu. I dok su ranije poli-ticke stranke mimoilazile ova pitanja u svojim programma, sada »Najprecom svojom i neodgodivom zadaéom smatra hrvatska stranka prava: reformu danasnjeg izbomog reda, dalje promjenu danasnje financijalne nagodbe s Ugarskom, i to tako, da Hrvatska dobije podpunu svoju financijalnu samo-stalnost, zatim zastitu seljackog posjeda, obrtnickog i radnickog stalisa i licne slobode; napokon podpunu slobodu stampe i udruzivanja«18)
   U isto vrijeme nastaje i razlikovanje interesa pojedinih skupina tako, da pod konac 1903. postoji u Hrvatskoj dvanaest politickih stranaka: narodna stranka (madaroni), hrvatska stranka prava, Star-
17)	Evgenij Kvatemik, op. cit. str. 31 i 40.
18)	Rezolucija »Hrvatske stranke prava« od 29. I. 1908.
115